Povjesničar Josip Jurčević, Stjepan Matković i Hrvoje Klasić komentirali su u četvrtak presudu njemačkog suda Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču, ističući, među ostalim, da će ona otvoriti prostor za ulazak u istraživanje arhivske građe koja je dosad uglavnom bila nedostupna istraživačima.
"Ovakva presuda je očekivana na temelju dokumenta i svjedoka na procesu u Muenchenu", rekao je Jurčević Hini, podsjetivši kako je i branitelj optuženih Anto Nobilo još jučer najavio optužujuću presudu.
Ocijenio je kako presuda pokazuje koliko je još uvijek u Hrvatskoj po svim institucijama duboka udbaška struktura i mreža koju su devedesetih godina uspostavili Perković i Mustać te dodao kako je cjelokupni aparat, a posebno onaj sigurnosnih službi u rukama struktura koje su do 1990. bili najozloglašeniji progonitelji nositelja hrvatskih demokratskih ideja.
Po Jurčevićevu mišljenju riječ je o nevjerojatnom presedanu u svjetskim razmjerima. No najveći pravno-politički skandal dogodio se 2013. neposredno nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju kad je cijeli državni vrh zajedno s predsjednikom države Ivom Josipovićem, cijelom vladom i njezinim predsjednikom Zoranom Milanovićem te Državnim odvjetništvom (DORH) i glavnim državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem odbili provesti europski uhidbeni nalog i izručiti Perkovića i Mustaća sudu u Njemačkoj.
Matković je istaknuo kako historiografija ne ulazi u meritum same presude te dodao kako proces u svakom slučaju omogućava otvaranje različitih arhiva koji su povjesničarima bili nedostupni. Od presude će svakako profitirati istraživači i povijesna znanost čija je zadaća potraga za povijesnom istinom, rekao je Matković.
Klasić je, gostujući na televiziji N1, ustvrdio da je ovo je jedna u nizu presuda koja ukazuje kako društvo različito reagira na presude.
"Presudu na jednom stranom sudu koju nitko u hrvatskoj ne prizna je oslobađajuća presuda Vojislavu Šešelju. Imamo i reviziju presude Alojziju Stepincu koja je izazvala brojne reakcije zbog same pravne revizije, ne povijesne uloge Stepinca. I sada imamo presudu Perkoviću i Mustaču. Koliko je to dobro za suočavanje s poršlošću... Hrvatsko društvo pokazuje svojevrstan napredak, iako ja mislim da bi trebalo biti bolje i drugačije. Presude su samo jedan aspekt koje pomažu u suočavanju. Treba pozvati povjesničare da krenu u analizu vremena, onoga što se događalo, međutim ne jednostrano, crno-bijelo. Ne smijemo koristiti povijest kao samoposlugu u koju ulazimo samo kada nam treba i po što nam treba", kazao je Klasić.
Doda je i kako je sigurno da će sada izaći više dokumenata, kojima se ranije nitko nije bavio iako su neki od njih i ranije bili dostupni.
"Služba državne sigurnosti, prije toga Bleiburg, su jedna crna stranica jugoslavenske povijesti. Ja bih volio da se obračunamo sa svim što je u socijalističkom sistemu bilo crno, međutim volio bih vidjeti anketu u javnosti koliko ljudi danas vjeruju obavještajnoj službi u Hrvatskoj. Stalno slušamo o prisluškivanjima, slušali smo o ubojstvima... Imamo isto puno toga za raščistiti. Poruka mora biti da je zločin zločin i da će biti kažnjen", ocijenio je Klasić.
Bivši pripadnici jugoslavenske i hrvatske tajne službe Josip Perković i Zdravko Mustač u srijedu su na sudu u Muenchenu proglašeni krivima za pomaganje u ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića u Njemačkoj 1983. godine i osuđeni na doživotne zatvorske kazne.
Klasić nije povjesničar. Možda lik ima diplomu, ali biti povjesničarem znači biti činjenično neutralnim, a Klasić je zadojeni sljedbenik zločinačke antifašističke ideologije i obožavatelj masovnog ubojice Josipa Broza. Pitati njega za mišljenje o povijesnim događajima je kao i pitati serijskog silovatelja za seksualni savjet.