Na Dan grada dvije arhitektice i komentiraju uređenje Varaždina

Varaždin je oduvijek poznat kao grad kojeg njegovi stanovnici vole i ponosni su na njega, a gosti mu se dive. I danas na Dan grada mnogi su opet možda sa zadovoljstvom pomislili kako žive u jednom od najljepših i najugodnijih gradova u Hrvatskoj, a mi smo provjerili što na to kaže struka.

Najljepše u veljači

Iako smo zakoračili u blagdansko doba i grad je ovih dana osvanuo ukrašen, predsjednica Društva arhitekata Varaždin Maja Kireta i članica Društva, arhitektica Antonija Bogadi slažu se da je grad ipak najljepši u studenom i veljači.

- U to doba gradska jezgra je čista, nema terasa na Korzu i u susjednim ulicama i trgovima, drvenih sanduka sa cvijećem u Kukuljevićevoj, ili cvijeća ovješenog o lampe, nema božićnih ukrasa i do izražaja dolazi izvorna ljepota grada – kažu arhitektice, prema kojima dodatni ukrasi u gradu nisu loši, ali odvraćaju pažnju s bogatstva prizora koje jezgra nudi.Ipak, obje se arhitektice slažu i u tome da je stara jezgra, ukrašena ili ne, najugodniji javni prostor za boravak u Varaždinu.

- Taj je prostor rezerviran samo za pješake i bicikliste, tako da nema prometne buke ili opasnosti od nesreća i to je prostor koji koji građani poistovjećuju sa samim Varaždinom - pojašnjavaju.Obje se slažu da je najslabija točka centra, glavni gradski trg, popularni Korzo, koji se pretvorio u jednu veliku terasu i ne nudi ništa više od toga.- Prostor bi se mogao značajno unaprijediti reorganizacijom postave terasa kafića i dodavanjem jednog ili više fokusa za sjedenje - istaknula je Antonija Bogadi, koja smatra da Korzo ima mnogo potencijala.

Jednostavnost

Arhitektice ipak upozoravaju kako se na centar ne može gledati isključivo kroz urbanističko uređenje, jer su arhitektura, ekonomski i društveni kontekst - neodvojivi.- Najveći problem jezgre je što je sve praznija, a kvalitetan gradski prostor je onaj koji se koristi i danju i noću, i radnim danom i vikendom, visoko je frekventan i ostvaruje ekonomski dobitak - kažu.

Antonija Bogadi ističe da su i mnogi drugi europski gradovi prolazili kroz slične probleme i uspješno ih rješavali tako što su lokalnim odredbama poticali jačanje stambene funkcije i otvaranje poslovnih prostora, ureda i u centru odnosno ograničavali razvoj istih izvan grada na neizgrađenim zemljištima.Što se tiče novoizgrađenih objekata u jezgri, arhitektice se slažu da je to defintivno poslovna zgrada Coninga, dok je dogradnja Gimnazije manjkava. Najviše zbog toga što dvorište uopće nije iskorišteno i ne čini cjelinu sa samom zgradom. Uređenje Kapucinskog trga dobilo je pozitivnu ocjenu.

- Jednostavnost je genijalnost, i to ovaj trg dokazuje, već i samim time što „živi“ i na njemu ljudi borave - zaključuje Maja Kireta.