Donald Trump sasvim sigurno nije "ekipica" Angele Merkel! Dapače, tijekom posljednje četiri godine željezna kancelarka znala mu je pružiti čelični otpor, bila u pravu ili ne odolijevala je mnogim izravnim Trumpovim pritiscima, a izravno ili neizravno stigla mu je više puta javno spustiti pa i opaliti i poneku neugodnu pljusku. Utoliko ozbiljnije treba shvatiti njezinu reakciju na cenzuru koju je Trump doživio na Zuckerbergovim društvenim mrežama.
Da, ni manje ni više nego cenzuru! Nema i ne može biti drugog imena za ponašanje tehnoloških giganata koji su se aktivno uključili u američke izbore nesmiljeno ograničavajući kampanju i javni doseg kandidata koji im nije po volji. Trumpove tvitove brisali su, stavljali preko njih ili ispod njih upozorenja, a na koncu ga i potpuno i trajno ugasili. Opravdanja pri tom teško drže vodu. Iako se Trump duboko osramotio organiziranjem prosvjeda koji je završio opsadom i upadom u zgradu Kongresa, zbog čega je zasluženo izgubio i podršku dijela svojih birača, nitko mu nema pravo uskratiti njegovo pravo javno tvrditi da je pokraden na izborima.
To može biti neistina, može biti i laž, ali isto tako nedvojbena je laž da nije ponudio mnoštvo dokaza o izbornim nepravilnostima. Naravno, sasvim očekivano, ti dokazi nisu dovoljni za nijedan sud. Naime, sudovi unaprijed traže nepobitne dokaze o prijevari, a ne tek nabrajanja izbornih nepravilnosti. Oni ne odobravaju nekakvu forenzičku potragu za zadimljenim pištoljem, već unaprijed kao uvjet traže da im pokažeš zadimljeni pištolj. Kvaka 22. No, jedno je sigurno: da su ovakvi izbori održani u nekoj zemlji trećeg svijeta, Washington ih nikad ne bi priznao, bez obzira bili na vlasti republikanci ili demokrati!
Posljednji američki izbori pobjeda su medija, ali i poraz demokracije i novinarstva kakvog smo nekad znali. Onog novinarstva koje nepristrano izvještavanje umjesto oblikovanja svijesti svoje publike stavljaju na prvo mjesto.
Smiješni su svi oni koji tvrde da to što rade internetske platforme nije cenzura, svodeći taj pojam samo na ugrožavanje javnih sloboda pojedinca od strane države. Naime, posve je jasno da cenzura može i uglavnom ima mnogo širi raspon, od autocenzure, kad se novinari, političari i sve druge javne osobe boje iznijeti vlastite stavove, do aktivnog cenzorstva koje se može pojaviti u svakom mediju ponaosob, od najmanjeg do najvećeg. Cenzura tako ne mora biti neko od države postavljeno tijelo, nju nalazimo na svim mogućim razinama, od lokalnih novina do globalnih internetskih platformi koje se sve više ponašaju poput klasičnih medija, ali pri tom odbacuju pravila koja još uvijek donekle vrijede za klasične medije te sami sebi po vlastitom nahođenju pišu zakone koje onda nameću svojim korisnicima.
A kad vidimo da su tehnološki giganti stekli takvu moć da mogu efikasno ugušiti čak i predsjednika najmoćnije države na svijetu, onda je to posve jasan i nepobitan dokaz da je cenzura došla do grla. To je onda samo potvrda koliko malo vrijedi glas nas malih i globalno nevažnih, koje mogu po volji utrnuti kao voštanu svijeću. A to u tišini svakodnevno i rade. Kadija te tuži, kadija ti sudi. A možeš se žaliti samo upravi vodovoda.
Posljednji dramatični dokaz neograničene moći jest gašenje Parlera, koji se posljednjih godina profilirao kao alternativa Zuckerbergovom kontroliranom virtualnom svijetu društvenih mreža. Svega jedan dan prije gašenja dobili su najavu da će biti skinuti s Amazonovih servera!
Jasno je iz reakcija europskih čelnika da je ovo kap koja je prelila čašu, te da ubrzano sazrijeva vrijeme za ograničavanje moći tehnoloških mogula čije su kompanije postale ne više samo države u državi nego države - nad državama.
Nažalost, prioriteti nove američke administracije u ovom trenutku posve su drugačiji. Glogov kolac naoštren je ne samo za Trumpa, već i za sve one koji su mu do jučer držali ljestve. Bidenovi demokrati pokazuju da nisu ništa manje opasni od Trumpa, spremni zlorabiti institut 25. amandmana koji predviđa smjenu predsjednika u slučaju njegove fizičke ili psihičke nesposobnosti. Jednako tako, spremni su pokrenuti postupak opoziva svega nekoliko dana prije Trumpovog odlaska iz Bijele kuće, samo kako bi američkim građanima uskratili mogućnost da na sljedećim izborima sami procijene žele li mu dati još jednu šansu.
Koliko je nepoštivanje volje birača, pokazuju i pozivi za izbacivanjem republikanskih kongresnika i senatora koji nisu okrenuli leđa Trumpu. Osveta se u ovom slučaju servira vruća! A kakva će tek biti kontrareakcija? Jedno je jasno: prije no što postane bolje, moglo bi biti još mnogo gore.
Jedan od rijetkih novinara koji zna sta pise, Ivane svaka cast na kolumni.