Približavanjem Kube i SAD-a, normalizacijom odnosa, uspostavom veleposlanstava i, barem djelomičnim, ukidanjem sankcija koje su "socijalističkom otoku" uvedene prije više od pola stoljeća, otvara se velika prilika američkim tvrtkama za posao. No, postoji i druga strane medalje: i Kuba se, ma koliko to tamošnja vlast nijekala, polako pretvara u kapitalističku zemlju.
Cijene su eksplodirale
– Mislite da će Kuba postati kapitalistička država? Nema šanse. Kubanci ne žele kapitalizam i, dok god su moj otac i moj stric živi, to neće dopustiti. To nije u interesu kubanskog naroda bez obzira na sva približavanja – tvrdila je još prije samo pola godine Mariela Castro, kći prvog kubanskog socijalističkog predsjednika Fidela i zastupnica u kubanskom parlamentu.
Ipak, stanje na terenu, prizori na ulicama kubanskih gradova pokazuju kako je očito bila u krivu.
Prije svega te se velike promjene vide po cijenama. Otok na kojemu se do prije nekoliko godina nitko nije žurio, na kojemu se živjelo skromno, ali vrlo opušteno, danas sasvim drugačije diše. Prije svega, cijene su znatno više nego prije godinu ili dvije dana.
– Sa sve većim brojem turista na otoku, cijene su eksplodirale. Dok je ljetovanje na Kubi prije bilo pojam povoljnog, jeftinog odmora, sada je sve drugačije. Cijene su visoke, svi gledaju kako i na koji način zaraditi – kaže turistica koja je na odmor na Kubi bila prvi put prije pet godina, ali se na taj karipski otok vratila i ovog ljeta.
Ukidanjem sankcija počela su i turistička putovanja iz, za Kubu nekada najbitnije zemlje, SAD-a. Do kraja pedesetih godina prošlog stoljeća Kuba je bila poznata kao karipski otok na kojemu se odmaraju ljudi iz jugoistočnih država SAD-a, od Floride preko Georgie sve do Washingtona.
Beskrajne bijele plaže bile su načičkane luksuznim hotelima, kockarnice koje su bile pod kontrolom američke mafije, a svake su noći ostvarivale milijune dolara zarade, dok su se seks i poroci nudili na svakom koraku.
A onda je došao Fidel i revolucija. Kuba je pretvorena u zatvoren socijalistički otok kojemu je SAD bio glavni neprijatelj, otok koji je živio od izdašnih dotacija tadašnjeg SSSR-a. U međuvremenu, situacija se promijenila.
SSSR više ne postoji, dotacije su presušile, a Washington i Havana su se ponovno približili. Iako su na ulicama kubanskog glavnog grada i dalje veliki murali Che Guevare i Fidela, kapitalizam se na mala vrata, ali velikom brzinom, vraća na otok. Prije nekoliko godina kubanska je vlada dopustila cijeli niz privatnih zanimanja koja su do tada bila aposlutno zabranjena. Kubanci su mogli ponovno otvarati male restorane, baviti se taksiranjem, pružati sitne usluge sve brojnijim posjetiteljima.
Situacija sada ide sve dalje i dalje. Otvaranjem poslovanja sa SAD-om, ukidanjem sankcija koje su se odnosile na uvoz kubanske robe na sjevernoamerički kontinent, u samo nekoliko mjeseci počela je cvjetati mala industrija.
Amerikanci su doslovno ludi za cigarama, najpoznatijim i najprestižnijim kubanskim proizvodom.
Amerika luda za cigarama
Procjenjuje se kako 65 posto svjetske potrošnje cigara otpada na uživatelje duhana u Americi, a sada su im dostupni i kubanski proizvodi. Cigare sada počinju proizvoditi ne samo velike državne tvornice poznate po prvoklasnim brendovima poput Cohibe, koju su pušili i Che, Tito, Winston Churchill i sam Fidel Castro, već i male, zanatske tvornice cigara koje se nadaju svoje proizvode plasirati na američko tržište.
– Zasad još radimo u nekoj sivoj zoni. Proizvodnju cigara država pažljivo čuva, ali i mi uzimamo mali djelić ovog kolača. Zasad još ne izvozimo, niti bismo to službeno mogli, ali sve naše cigare prodajemo turistima koji posjete otok. A njih je sve više. Vjerujem kako ćemo u dogledno vrijeme početi i s punom, legalnom proizvodnjom cigara, i s izvozom u SAD. Uostalom, obala Floride samo je stotinjak kilometara udaljena od naše tvornice – kaže Jorges, vlasnik jedne od cijelog niza poluilegalnih manufaktura koja prerađuje kubanski duhan.
Prema Obaminu zakonu, Kubanci svojim rođacima u domovini sada mogu godišnje poslati osam tisuća dolara umjesto dosadašnjih dvije tisuće. Ukupno će se taj iznos povećati tri puta, s jedne na tri milijarde dolara te će poslužiti financiranju novih malih obrta. Na taj način malo će poduzetništvo na Kubi stati rame uz rame turizmu, izvozu ruda, farmaceutskoj industriji i proizvodnji šećera. Svakako se čini kako se na Kubi stvara hibrid komunizma i kapitalizma. Kakav je razvoj na Kubi moguć, svjedoči i to što se broj takvih malih biznisa u posljednjih 20 godina povećao sa 138.000 1995. na 435.000 danas. Oko milijun ljudi, 20 posto radne snage, danas radi u malom poduzetništvu. Kubanska je vlast u nekoliko navrata istaknula kako sasvim sigurno neće dopustiti multinacionalnim korporacijama da rade što žele. Njihove će investicije biti strogo kontrolirane i – vođene.
Jadni Kubanci predali se, da im ovi ne izvode cuda po drzavi. Ovako su nama obecavali Svicarsku, kad ono stanje u zemlji gore nego u Zimbabweu. Treci svijet nas gleda sa zaljenjem, i kolutaju ocima kada vide noge kako vire iz kontejnera, fotke po fejsu.