“Predugo žrtvovanje može pretvoriti srce u kamen”, istaknuo je irski ministar financija Michael Noonan citirajući irskog pjesnika i nobelovca Williama Butlera Yeatsa. Tim se riječima poslužio kako bi opravdao labavljenje mjera štednje premda su mu središnja banka, Europska unija i Međunarodni monetarni fond (MMF) sugerirali drugačije.
Očekivali su da će proračun za iduću godinu srezati za 3,1 milijardu eura, no Noonan je ostavio 600 milijuna eura kojima će olakšati bol Iraca koji već šestu godinu žive pod teretom rastućih poreza, rezanja državnih izdataka i visoke nezaposlenosti. Ipak, to neće ugroziti završetak bail-out programa pod čijim se režimom nalazi Irska nakon što su joj međunarodne institucije posudile 85 milijardi eura. Irci su, naime, ispunili sve što se od njih tražilo. Nakon što ih je 2008. pogodila financijska kriza, posegnuli su za spašavanjem banaka, što je pak državu dovelo pred bankrot. Dvije godine kasnije posudili su spomenuti novac.
Puno više putnika
Ministar financija Noonan, uvjeren da će njegova zemlja 15. prosinca završiti program, sada kaže: “Zatvorit ćemo to poglavlje irske povijesti.” Idući mjesec bit će poznato može li se Irska samostalno financirati na međunarodnom tržištu. Uspije li, vlada desnog centra u Dublinu vratit će gospodarski suverenitet, dok će Bruxelles samouvjereno poručiti da mjere štednje funkcioniraju. Grčka, Portugal i Cipar ostat će usamljeni pod režimom Trojke, uz Španjolsku koja je posudila novac za spašavanje banaka. Labavljenje mjera štednje u Irskoj podmazano je nezadovoljstvom građana, ali i pozitivnim ekonomskim indikatorima.Gospodarstvo je u drugom kvartalu izašlo iz recesije, a za iduću godinu vlada očekuje 2-postotni rast BDP-a. Nezaposlenost koja je 2012. premašila stopu od 15 posto pala je u rujnu na 13,3 posto, čemu je pridonio odlazak u inozemstvo dijela nezaposlenih građana. Oko 60 posto izgubljenih radnih mjesta tijekom recesije bilo je u građevinskoj industriji, no sada se nazire oporavak. “Potražnja postoji, a i cijene nekretnina blago su porasle”, rekao je britanskom listu The Observer Brian McKeon, čija obiteljska građevinska kompanija MKN obavlja radove u Dublinu. U ožujku su na gradilište vratili 30 radnika, a mogli bi zaposliti još 150 ako se bude sve odvijalo po planu, odnosno ako bude kupaca za luksuzne apartmane kakve grade. Krajem srpnja i početkom listopada prodali su i 20 novih kuća.
No Diarmuid Hayes, Irac koji šest godina živi u Španjolskoj gdje radi za jednu konzultantsku kuću, kaže: “Nisam čuo da je itko kupio kuću ili otišao na godišnji odmor. To je medijska propaganda.” Njegova sestra u Irskoj kaže isto.
Od siječnja do lipnja kroz zračnu luku u Dublinu prošlo je 14 posto više putnika nego godinu prije, istaknuo je pak glasnogovornik aerodroma Paul O’Kane. “To je znak oporavka”, naglašava.
No mnogi od 4,6 milijuna građana ne vide da stvari idu nabolje. “Priča da izlazimo iz krize je običan mit”, kaže David Ralph, suradnik vodećeg dnevnog lista The Irish Times. “Možda ekonomska bilanca tako pokazuje, no samo na papiru. Na društvenom planu i prema svakodnevnom životu mi smo apsolutno u krizi”, ističe. Smatra da su rezovi, iako manji od prvotno najavljenih, preduboki. “Mjere propisane u Bruxellesu uništavaju naše gospodarstvo, zdravlje i obrazovanje”, dodaje. Zamor mjerama štednje prešao je s građana na vladu pa su počeli pucati odnosi između koalicijskih partnera, većinske stranke desnog centra Fina Gael i laburista, socijaldemokratske stranke. Obje strane nastoje izbjeći ponavljanje 1987. kada, također u koaliciji, nisu uspjele riješiti tadašnju gospodarsku krizu u Irskoj. Tada je koalicija pukla zbog razilaženja oko proračuna, a na vlast se vratila stranka Fianna Fáil koja je do izbora 2011. vladala 61 od 79 godina. “FF je stranka poput Luke Modrića – trčkara desno, lijevo, gore, dolje, kamo god ide lopta i stalno čeka priliku”, objašnjava Ralph.
Irci osjećaju krivnju
Prošli tjedan ispred parlamenta u Dublinu, gdje je donesen proračun, manja grupa istaknula je transparent “Štednja ubija”. U Irskoj nema masovnih prosvjeda poput onih u Grčkoj i Španjolskoj. “To je zato što smo odgovorni i jer se sramimo. Velike banke uništile su zemlju, no i građani su previše trošili”, kaže Heyes. “Irci sada osjećaju krivnju”, napominje. Jeftini krediti, građevinarstvo i niski porezi pretvorili su ih u jedne od najbogatijih Europljana, međutim kriza ih je podsjetila na neka davna vremena. Europski povjerenik za ekonomiju Olli Rehn izjavio je u Luksemburgu na sastanku ministara financija da je irski program “na dobrom putu prema uspješnom završetku”. Vlada u Dublinu smanjit će porez u turizmu te zračnom prometu nadajući se većoj potrošnji. Ove godine očekuje 0,2-postotni, a iduće 2-postotni rast BDP-a. Diarmuid Heyes kaže: “Sigurno ćemo izaći iz gospodarske krize. Ali uz koju cijenu? Obrazovani mladi napustili su zemlju pa ne vidim svijetlu budućnost.” On se ne namjerava vratiti u Irsku.