Povratak žandarmerije

Kažu da su rasprave o nadzoru nad slovenskom Televizijom pokazale koliko je slovensko društvo ideološki podijeljeno. Da se hrvatska Vlada poduhvati sličnoga kao i Janez Janša, pa HTV pokuša staviti pod kontrolu parlamentarne većine, vidjelo bi se da su Slovenci spram nas još ideološka djeca. Tada bi se vidjelo koliko su slovenske ideološke podjele zapravo male u usporedbi s našima. Kada je ideološko posrijedi, Slovenija je gotovo idila spram Hrvatske. Graja nastala nakon najave da bi se genetičke naznake o podrijetlu Hrvata mogle pojaviti u osnovnoškolskim udžbenicima, pokazala je koliko je hrvatsko (intelektualno) društvo podijeljeno, ideološki mrzovoljno, pa i histerizirano.

Ako se dio javne zlovolje pripiše činjenici da je autor potencijalnih udžbeničkih tekstova resorni ministar, većina se javne mrzovolje ipak ne može iscrpsti s tom činjenicom, niti mogućom empatijom spram osobe Dragana Primorca. Sudi li se po usplahirenosti s kojom je dočekana najava da bi se genetička studija" o podrijetlu Hrvata" mogla pojaviti kao gradivo za školarce, nije preuzetno zaključiti da su uzroci graje manje pedagoški, andragoški i metodički, a puno više psihološki i ideološki.

Čim se pročulo da se Primorčev tekst kani uvrstiti u školske knjige odmah su se ideološki budni uzbudili. Jedni, jer ih svako pozivanje na genetiku redovito asocira na rasne teorije", a drugi, jer ih  istraživanje upućuje na udaljavanje od slavenske osnove", pogotovo od balkanske grane. Kako je jedan od Primorčevih zaključaka i da su Hrvati genetički sličniji Nijemcima ili Fincima nego južnim Slavenima, u ideoški opterećenom društvu, sve i nije moglo proći bez uspaljenosti, zgražanja i zlovolje.

Genetika kod ideološki opterećenih redovito budi asocijacije na nešto etički prljavo, rasno i fašističko. Kod nas, posebno na ustaško. Ovdje se pedeset godina nije smjelo govoriti izvan ideološkog katekizma. Svaka rasprava o podrijetlu Hrvata bila je zabranjena, a teorija o slavenskom porijeklu Hrvata imala je status dogme. Javno zagovaranje neke druge teorije o tome podrijetlu bila je ideološka hereza, a heretik je riskirao  javni gnjev i progon ideološke policije, ali i zatvor.

Ako bi zagovarao teoriju o iranskom, odnosno gotskom podrijetlu Hrvata, bio bi proglašen zagovornikom ustaške teorije", pa i ustašom". U Hrvatskoj se to nitko nije javno usudio. Ali zagovornik heretičke teorije o iranskom porijeklu Hrvata bio je slovenski akademik Matej Bor. Da nije bio Slovenac i partizan i njega bi se progonilo kao ustašu".

Današnji povici i dalje revnih policajaca duha" na obnovitelje sličnih teorija odjek su tih starih navada. Ideološki revnici i danas teorije o neslavenskom podrijetlu Hrvata ne drže akademski legitimnima nego ideološki sumnjivima. Pače, ustaškima". Kao da one nisu postojale i prije ustaša, kao da su ih oni izmisli. A oni su ih samo prisvojili. No, tu su intelektualnu krađu svojom političkom praksom učinili odioznom. Utoliko je djelomično i razumljiv zazor protivnika teorija o iranskom podrijetlu Hrvata", jer ih to asocira na rasne zakone i totalitarizam NDH.

Mogu li ta loša sjećanja i podsjećanja ujedno biti i apsolutnim razlogom za delegitimiranje prava na  teorije o iranskom, gotskom, ili bilo kojem porijeklu Hrvata? Da se to zbilo prije dvadesetak godina bilo bi to nijekanje sasvim razumljivo, unatoč tome što je za tezu o slavenskom porijeklu Hrvata jednako malo uvjerljivih dokaza kao i za onu o iranskome. Poslije hajke na obnovu rasne teorije" Hrvatska je pokazala da je ideološki i dalje podijeljena, podijeljenija nego i podijeljena Slovenija.