“Odlično se služim njemačkim jezikom, imam razvijene komunikacijske vještine, višegodišnje iskustvo u tajničkim i administrativnim poslovima, završila sam web-dizajn...” Tako je razmišljala 46-godišnja Čakovčanka Bojana Kutnjak kad je vagala argumente za i protiv. Više je bilo ovih prvih, pa je Bojana danas – mobilna tajnica.
– Otvara se sve više novih tvrtki koje nisu u mogućnosti zaposliti tajnicu ili administratora, a tu su i poduzeća koja su usko orijentirana na vlastitu djelatnost, pa nemaju vremena za vođenje dokumentacije, a ni mogućnost za te poslove zaposliti djelatnika. Ako, mislila sam, tržištu ponudim svoje usluge u obliku mobilne tajnice, koja će poslove odrađivati prema potrebama klijenta, nekoliko sati tjedno ili mjesečno, to jednostavno mora upaliti! Odaziv je i bolji nego što sam se usudila nadati. U kratko vrijeme dobila sam tri klijenta. Za početak to je sasvim dovoljno – zadovoljno će Bojana, jedna od onih koju je životni put odveo u poslovnom smjeru koji nije očekivala. Povratnica iz Švicarske radila je kao voditeljica ureda za austrijskog poduzetnika kojeg je uništila recesija. Više nije imao za plaće, pa je prije godinu dana morala potražiti novi posao. Pronašla ga je, no nakon deset mjeseci shvatila je da to nije to, pa je odlučila sama krenuti u poduzetničke vode. Postala je mobilna tajnica, jedno od neobičnijih zanimanja u Hrvatskoj.
– Ulaskom u EU otvorilo se novo tržište. Ocijenila sam da je sad pravo vrijeme. S jedne strane zbog ekonomske situacije u kakvoj se nalazimo, a s druge zbog vlastite profesionalne zrelosti – kaže samohrana majka osmogodišnje djevojčice i dvojice tinejdžera. Splet okolnosti na neobično radno mjesto dovelo je i veterinara Envera Pavicu (58) iz Varaždina, koji se, kad nije mogao pronaći posao u veterinarskoj ambulanti, prije četiri godine zaposlio u čakovečkoj Perutnini Ptuj – Pipo. Radi na klanju pilića po halal postupku, koji omogućuje prodaju i građanima muslimanske vjeroispovijesti.
– Vodim brigu o kontroli iskrvarenja životinja. Klanje obavljaju strojevi, a ja ih nadzirem i prije rada izmolim molitvu – kaže E. Pavica. Mihaela Mesarić (31) nakon studija na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu tražila je posao u struci. Uspjela se zaposliti 2008., i to kao nadzornica zaštićene prirode ili popularnije “rendžerica”. Od ljeta ove godine to se zanimanje službeno zove – čuvarica prirode. Radi u javnoj ustanovi Međimurska priroda.
– Ljepši dio posla čuvara prirode u nadzornoj službi jest pomaganje istraživačima u obilasku terena, provođenje praćenja stanja prirode, edukacija i interpretacija prirodnih vrijednosti. Onaj teži dio je reagiranje u situacijama kad treba procesuirati prekršaj počinjen u prirodi. Još je kompliciranije kad je riječ o kaznenom djelu, tada se na teren ide u pratnji policije – otkriva ta profesorica geologije i geografije.