Vijest o dječaku koji sjedi uplakan na ogradi jer mu je skupina dječaka ukrala kupine koje je brao i prodavao uz cestu u općini Kladanj (BiH) kako bi pomogao bolesnoj majci i nezaposlenom ocu, potresla je danas mnoge.
- Plače jer su mu neki momci probali kupine, oteli iste i pobjegli. Stadoh i nije važno šta uradih ali uspjedoh prokleti i ove i sve one koji otimaju, novac, život, ljubav, život. Otac Bekrija nezaposlen a majka veli non-stop kod doktora, bolesna. Koje smo dno dostigli kao društvo da su djeca primorana raditi, da ne budu zaštićeni i još da im otimamo i to malo rada i zarade. Baš me stid a Boga mi pomognem koliko mogu. Prestao je mali plakati i ima još jednu posudu da proda - napisao je Selmir Šljivić uz fotografiju koja je obišla cijelu regiju.
Za Dnevni avaz, Šljivić je ispričao detalje susreta. Dječak mu je, kaže, jecajući ispričao kako su mu ukradene kupine. Glava mu je bila pognuta, a ruke su mu se tresle, opisuje Šljivić.
- Po automatizmu sam u taj prizor i na to mjesto stavio svoje dvoje djece, kako bi se ona ponašala. Pitao sam ga kako se zove. Mislim da je rekao Zuhdija, nisam siguran. Pitao sam ga koliko koštaju te kupine, a rekao je 10 KM. Dao sam mu deset maraka i zamolio sam ga da prestane plakati, zatim sam izvadio još pet maraka i dao mu. Dječak mi je ponudio kupine, rekao sam mu da ja to ne želim, samo želim da on više ne plače. Onda sam se sjetio da u autu imam još neki sok i keks, dao sam mu i to. Na pitanje tko mu je otac, rekao je da ga svi zovu Bekrija, to mu je nadimak po kojem ga svi znaju. Za majku je rekao da je non-stop kod doktora i da je veoma bolesna. Rekao mi je pognute glave da ih je četvero djece u kući i da im roditelji ne rade - pojasnio je Šljivić.
Taj prizor uplakanog i samog dječaka koji plače pokraj ceste nikada neće zaboraviti.
- Otišao sam nekih 500 metara i slikao sam ga jer želim prodrmati učmalost ovdje i taj bezobziran neosjećaj za slabe i ugrožene, a posebno za djecu. Objavio sam to što sam objavio misleći da će samo moji prijatelji na Facebooku to vidjeti, međutim, ovakve reakcije su me pozitivno iznenadile - kazao je.
Javilo se, naime, više ljudi koji žele pomoći dječaku.
- Budući da imam svoju proizvodnju namještaja, naumio sam otići u kuću dječaka i pitati što im treba od namještaja. Međutim, ovo je izazvalo lavinu pozitivnih komentara i mnogo ljudi se javilo sa željom da pomognu. Osobno još uvijek nisam uspio stupiti u kontakt s obitelji dječaka jer sam u svojim nekim poslovnim obavezama. Ali već sutra ili preksutra planiram otići pronaći kuću gdje žive i ponuditi im pomoć - dodao je.
Najbolji naćin pomoći ovom dečkiću i obitelji je zaposliti oca. Pošto g. Šljvić ima firmu kako bi bilo da uposli dječakovog oca i stim riješio cijeli problem? Milostinja je jednokratna i samo stvara siromaštvo tjela i duha. Pomozite, a možete na pravi i dugoročan naćin. Stvorite od ove bolesne obitelji, zdravu obitelj, a to ćete postići sa zaposlenjem nezaposlenog roditelja.