Dok južna Hrvatska gori i guši se u dimu, istini treba pogledati u oči: većina ovih požara su podmetnuti. I ne, očito nisu u pitanju samo pojedinci patološki fascinirani plamenom na krilima bure. Učestalost požara, raspored i vrijeme izbijanja ukazuju na osobne, materijalne pa i političke interese koji stoje iza njih. I da, sad imamo i dokaze – imena i prezimena – da pojedini pripadnici srpske manjine, te neki srpski državljani – aktivno podmeću požare u Hrvatskoj!
I čim smo to izgovorili, već smo zagazili na žutu crtu na kojoj nam se moraju upaliti sve alarmne lampice. Jer, samo jedan korak dalje i upadamo u zamku koju možda i sami pod sobom kopamo. Naime, ako negdje u nekim srpskim glavama u Hrvatskoj, Srbiji ili BiH doista postoji neki profesionalno razrađen akcijski plan podmetanja požara, za što za sada ipak nemamo nikakvih dokaza, onda taj plan sasvim sigurno nije tek hrvatsku provinciju zaviti u vatru i dim. Jer, to Hrvatsku ne može baciti na koljena. Vjerojatniji cilj bio bi izazvati reakciju – odnosno taj instinktivni ksenofobni cunami koji potaknut ovim požarima buja na hrvatskim društvenim mrežama pogurati da se izlije pod svjetlima reflektora.
Osvetničke akcije, samoorganiziranje vigilanata i lov na petu kolonu bili bi, kao što vele, “kec na desetku”. Za njih samo još jedan dokaz galopirajuće fašizacije u Hrvatskoj. Potpaljivanje požara u suštini jest (i) pokušaj potpaljivanja mržnje. A takvih profesionalnih potpaljivača ne nedostaje. Od onih koji na naslovnicama slavodobitno slave pad hrvatskih borbenih zrakoplova ili pak sezonu požara uspoređuju s paljevinama srpskih kuća nakon Oluje uz prigodni naslov “Lijepa naša lijepo gori” do onih koji kao korisne budale marširaju ulicama pjevajući ustaške koračnice nudeći na pladnju traženi dokazni materijal protiv Hrvatske.
Ne, nemam baš nikakvog razloga vjerovati da dalmatinski Srbi masovno pale svoje kako bi napakostili drugima. To zvuči posve iracionalno. Ne možemo žmiriti pred činjenicama, ali ne smijemo se niti prepustiti generalizacijama da “Srbi” ponovno pale Hrvatsku te svakog od njih gledati s takvom sumnjom u oku. Jer, takvih nedvojbeno ima i među Hrvatima. Moramo biti svjesni da je dovoljna svega šačica takvih terorista da bi duž obale nastao kaos. Da, terorista. Jer, kristalno je jasno da moramo uvesti niz zakonskih promjena. Od toga da se opožareno zemljište još desetljećima ne smije prenamijeniti u građevinsko, pa do definiranja svjesnog podmetanja požara kao terorističkog čina čiji je cilj sijati strah, uništavati imovinu, poticati mržnju i ugrožavati živote. Te sukladno tome odrezati i teške kazne.
Pojedincima ne smijemo dati da se jeftino izvlače na spasonosni džoker psiholoških poremećaja, te svima odrediti dugotrajnu rehabilitaciju. Moramo isto tako konačno podcrtati zašto su požari postali tako nezaustavljivi: sami smo krivi jer puštamo da sve oko nas zaraste u korov i šikaru. To je isto kao da smo sve sami polili benzinom čekajući kad će potpaljivač baciti šibicu. A oni dobro znaju da takav požar nošen burom staje tek kad više nema što gorjeti. Dakle, uz jačanje vatrogastva i sustava civilne zaštite moramo fizički onemogućiti tako eksplozivno širenje požara koji prijete našim selima i gradovima. Ako nismo voljni zasukati rukave i očistiti oko naših kuća, na nebo pustimo dronove, a u prirodu koze, s GPS-om ili bez njega. Moramo hodati otvorenih očiju, svjesni kakve nam opasnosti prijete, ali to onda znači i da ni u jednom trenu ne smijemo upasti u zamku vlastitih instinkta, kao što u nju upadaju oni koji ovih dana po društvenim mrežama lijepe divljačke epitete na papu Franu nakon njegove poruke da se moramo više otvoriti izbjeglicama i imigrantima te svima onima koji trebaju pomoć.
Među naslovima o muslimanskim imigrantima koji siluju Hrvatice, papin vapaj čini se kao poruka luđaka. Frane u suštini od Europljana traži mnogo više nego odricanje od (dijela) vlastitog bogatstva, on traži odbacivanje straha od nepoznatog, koji je u vremenima širenja islamističkog terora više nego razumljiv. Zvuči kao da od nas traži da svjesno srušimo zidine kršćanske civilizacije i u njih pustimo muslimanskog Trojanskog konja. U naslovima, Franina poruka je ekstremno pojednostavljena – da prava imigranata dolaze ispred brige o nacionalnoj sigurnosti. No, teško da papa očekuje da će ga svjetovne vlasti stvarno do kraja poslušati, on zapravo podsjeća sve vjernike na temeljne poruke kršćanstva, odnosno Isusa Krista i Svete obitelji, koji su i sami bili emigranti i stranci. Bi li vjernici od prvog prelata katoličke crkve doista trebali očekivati išta manje od toga?
Dobar tekst... pa pogledaj te si samo komentare na ovom portalu i broj manjinskog naroda ( uz dužno poštovanje ) koliko samo otvoreno staju na stranu druge države a svojim odgovorima pokazuju kako patološki mrze državu u kojoj žive.