Unatoč tomu što analitičari često govore o skromnim ovlastima predsjednika države čim se u vidu makar i radnog prijedloga pojavi neka nova ovlast, u medijima se pojave naslovi, kao jučer, da predsjednik Josipović traži “dramatično” povećanje svojih ovlasti. “Dramu” je ovaj put izazvala najava prijedloga da bi šef države mogao imati pravo veta na zakon koji predlaže Sabor.
Također, “problematično” je i što bi predsjednikov prijedlog za ocjenu ustavnosti mogao dobiti naznaku “prioriteta” u rješavanju na Ustavnom sudu, za razliku od sadašnjeg podcjenjivačkog odnosa prema toj državnoj instituciji koju Ustavni sud tretira kao bilo kojeg drugog građanina pa o nekim prijedlozima godinama ili nikad ne odlučuje.
Uvođenje poželjnog i novog oblika kontrole u ovom slučaju zakonodavne vlasti možda jest drama za političke monopole. Međutim, to u stručnim krugovima nije neka senzacionalna novina, a pogotovu nije nešto na što se gleda kao na “dramatičnu” promjenu koja unosi “monarhijsku” neravnotežu u trodiobu vlasti u Hrvatskoj. Štoviše, to je doprinos koji se nameće osobito nakon odluke Ustavnog suda prema kojoj se jednom ozakonjene povlastice koje si politika dodjeljuje naknadno ne mogu ukinuti.
Ne da "predsjedniku", treba povećati ovlasti, već "instituciju predsjednika" treba ukinuti.