- Nadam se da aktualna afera neće loše utjecati na dosadašnje dobrosusjedske odnose između ljudi u Hrvatskoj i Sloveniji, kazao je poznati slovenski glazbenik Zoran Predin komentirajući spor oko arbitraže.
- Za sebe mogu reći da sam čovjek koji gradi mostove i ruši granice. Mene ne zanimaju ni nacionalnost, ni vjeroispovijest, ni političko opredjeljenje jer ja sebi srodne duše pronalazim svugdje po svijetu. Ja bih da granica uopće nema i za nas koji smo na istoj valnoj dužini i nema ih. Nema smisla oko granica stvarati probleme jer je sloboda jednog ograničena slobodom drugog. Ako se mogu malo slobodnije izraziti, boli me briga za sve ovo sad jer ima puno važnijih stvari u životu i mislim da će me sve srodne duše shvatiti. Čovjek sam svijeta, meni je domovina tamo gdje su moj iprijatelji, kazao je Predin.
Naš glumac Goran Navojec kaže kako ovo pitanje 'nije u rukama malog čovjeka'.
- Nisam pravni stručnjak i naravno da mi je žao svakog pedlja naše domovine, no ovo pitanje uopće nije u rukama malog, običnog čovjeka. I odnosi između običnih ljudi s obiju strana granice neće se, i ne bi se trebali, mijenjati zbog stvari na koje ionako nemaju utjecaja. Nadam se da Slovenci koji dolaze k nama na ljetovanje neće imati nikakvih problema zbog ovog spora, kao što problema ne bi trebali imati ni ljudi iz Hrvatske koji krenu u Sloveniju. Nisu oni koji unajme ili iznajme apartman krivi za sve ovo. U ovom slučaju zapravo se ne bavimo zemljopisom, nego politikom, kazao je Navojec.
Slovenski glumac Radko Polič pak kaže kako 'ne zna u čemu je kvaka 22 u tim stvarima'.
- Strasti treba smiriti što prije. Zapravo, ne znam zašto se toliko svađamo zbog toga. Naprosto ne znam koja je “kvaka 22” u tome. Pitao bih to i slovenske i hrvatske političare. To što se dogodilo, dogodilo se, ali se nadam da će ovaj problem biti riješen na obostrano zadovoljstvo. Meni nije problem tko će dobiti nešto više ili manje, meni je samo stalo da se to riješi, kaže Polič.
Publicistikinja Manca Košir smatra da se strasti trebaju smiriti.
- Na referendumu sam bila “za” arbitražni sporazum jer ako se susjedi ne mogu dogovoriti, treba im medijator, no meni je bilo jako žao što se to dogodilo i između naše dvije zemlje. I sada mi je opet jako žao što je ta nesretna stvar u koju su upleteni i slovenski i hrvatski članovi podigla strasti, što u politici nikada nije dobro. Jer, dobro to znamo, iz strasti može doći i krv. Zato trebamo smiriti te strasti i s dostojanstvom priznati neki sporazum i dogovor u kojem ćemo svi biti zadovoljni, a ne poraženi. Nema kraja ako stalno potenciramo sukob i ako ga stalno uplićemo u ideološke igre. A tu je velika odgovornost na medijima. Ne očekujem da će doći do nekih učestalih sukoba među ljudima zbog svega ovoga. Možda će se dogoditi tek pokoji sporadični verbalnih ispad, kazala je Košir.
>> Kataru su ignorirali i krivotvorene dokumente, slično će proći i Slovenija
>> Amerika uz Hrvatsku: Dogovorite se kako dalje. Arbitraža nije jedino rješenje
Slovenija "živi" neka svoja uvjerenja oko mora, recimo da Hrvatska nema dodira s Italijom - što nije točno jer u zoni arhipelaga Palagruža se izravno dotiče teritorijalno more Hrvatske i Italije. Provjerite na Google Earth, Palagruža je bliže ITA kopnu nego hrvatskom i oko nje se prostire 12 nm terit. mora Hrvatske. Zašto ovo pišem? Zato jer te sve "južne sanje" Slovenije se temelje na tome da njima treba prolaz do otvorenog mora i do Otranta, a neminovno južno moraju proći kroz terit. more Hrvatske ili Italije. A da se ne govori da je na snazi IMO regulacija prometa u Tršćanskom zaljevu i da svi brodovi ulaze uz hrv. obalu i izlaze uz talijansku obalu. Imaju pravo neškodljivog prolaska, nikad nije zaustavljena lađa u smjeru Koper. Oni "mašu" tom teorijom u slučaju rata, da moraju imati koridor slobodne plovidbe, pučki "dimnik" (širine 2-3 milje od vrha Savudrije do T5, ispred Umaga) - je, male koristi od toga kad protubrodske rakete imaju danas domet preko 100 nm i bilo koji brod u tom koridoru lakoćom se nađe u dometu i klasične protubrodske artiljerije iz II svj. rata. Znači, nerealno gledaju na morsko razgraničenje - misle da je OK i da mora biti tako da njihova pomorska policija "ureduje" ispred Umaga i da baš oni moraju po prvi put razbiti pravo mora i međunarodno pravo te steći teritorijalno more, tamo iza čoška, na 3 h plovidbe od Pirana - neovisno što nemaju na to pravo po Povelji OUN. Pa kad su tako "nerealni" (budimo realni, tražimo nemoguće) i kad posegnuli za nizom ucjena i incidenata - e praf im budi...