Vojni stan dobio je i general Slobodan Praljak, koji je već šest godina u pritvoru u Haagu. Čeka presudu i strepi hoće li sud prihvatiti zahtjev tužitelja koji, navodno, traže da ga se kazni sa 45 godina zatvora.
Praljak je od MORH-a 13. svibnja 1993. dobio rješenje za stan površine 78,7 četvornih metara u elitnom dijelu Zagreba na Svetom Duhu 137.
Prema jednoj verziji Praljak u tom stanu nikada nije živio, a prema drugim izvorima general se uselio, ali mu se stan nije svidio. Kako god bilo, Praljak je Ministarstvu obrane taj stan na Svetom Duhu vratio 10. veljače 1994. godine i istog dana dobio pravo useliti se u novi, još veći stan, površine 98 četvornih metara u Ilici. U nj se uselio godinu kasnije, 15. veljače 1995.
Loši dovratnici, kriva vrata
No prema riječima našeg sugovornika, koji je tog dana s još jednim kolegom "odradio" primopredaju stana u Ilici 109, ni ta selidba nije prošla glatko.
– Došli smo prerano tako da smo čekali nekoliko minuta. General Praljak stigao je u "civilu", dok smo mi, naravno, bili u uniformama. Popeli smo se do kata na kojem se nalazio njegov stan. To je odličan stan, četverosobni, bez namještaja kao i većina ostalih koje smo davali, ali kompletno uređen. Parketi, zidovi, kupaonica... sve su te stvari uvijek bile tip-top – priča naš sugovornik. No, prava drama odvila se i prije nego li su otvorili vrata.
- Koji je ovo kurac? Kao da ulazim u zahod. Mijenjaj to - vikao je Praljak na nas. Onako, dubokim glasom i s visoka. Čini mi se da je u tom trenutku Praljak već bio stambeno zbrinut, ali je ipak dobio taj stan, no tko sam bio ja da preispitujem zapovijedi – priča bivši operativac MORH-a, koji je u to vrijeme obavljao "terenske" poslove za stambenu komisiju. Takav Praljkov način komunikacije nije mu se svidio jer, kaže, "ipak sam ja predstavljao nekakvu službenu osobu u odori".
– Pošto smo ušli u stan, pokazali smo mu sve prostorije. S većinom je bio zadovoljan, no nisu mu se svidjeli dovratnici. Treća zamjerka bila su opet neka vrata, ne sjećam se točno jesu li to bila vrata zahoda ili ostave, no zamjerio im je što se otvaraju na pogrešnu stranu. Vrata su se, naime, otvarala prema van umjesto prema unutra i to ga je iživciralo. Sve njegove zamjerke unijeli smo u službeni zapisnik, predali smo mu ključ i otišli. Ako se dobro sjećam, Praljak je u jednom trenutku, onako sebi u bradu, kazao da će u taj stan smjestiti rodbinu, prognanike iz BiH. Ponavljam, nije moje da sudim, ali bilo je tada mnogo ljudi koji su tražili stan i koji su ispunjavali sve uvjete prema našem pravilniku. Pa valjda su nadležna tijela odlučivala koji će prognanici i kada dobiti koje stanove – dodaje naš sugovornik.
Na temelju dobivenoga stanarskog prava, Slobodan Praljak taj je stan u Ilici 1996. godine i otkupio. Sredinom 2001. Ministarstvo obrane javnosti je predočilo podatak da je Praljkov stan u Ilici procijenjen na 986 tisuća kuna, a general ga je otkupio za samo 205 tisuća kuna.
"Nije bilo sakaćenja"
Četiri kata iznad Praljka MORH je stan dodijelio i pričuvnom generalu doktoru Korneliju Brkiću, ratnom šefu saniteta Glavnog stožera HV-a. Brkićev je stambeni zahtjev Ministarstvo obrane pozitivno riješilo 7. siječnja 1994. godine. Odlukom mu je dodijeljen stan površine 118 četvornih metara u Ilici 109, u koji se uselio 10. travnja 1996. godine. Ime pričuvnoga generala pojavilo se u javnosti nekoliko puta. Kao šef saniteta GSHV-a, naime, svojedobno je poslan u Gospić da provede takozvanu asanaciju terena, odnosno sakupljanje leševa zbog razmjene, nakon vojne operacije na području Medačkog džepa.
Na suđenju Mirku Norcu i Rahimu Ademiju, po optužnici za ratni zločin, Brkić je svojim svjedočenjem ustvrdio da, sudeći prema tragovima, mučenja ili sakaćenja nije bilo. Suprotno njemu svjedočio je bivši gospićki liječnik Marko Jagetić. Štoviše, Brkića je prokazao kao osobu koja mu je zapovjedila da pronađe 52 neosakaćena tijela za razmjenu. Brkić je optužbe negirao, pravdajući ih Jagetićevim alkoholizmom i ljutnjom. Zbog zločina u Medačkom džepu Norac je osuđen na kaznu od šest godina zatvora.
Pa što je čudno! Budale još uvijek glorifiiraju svakog lopova koji se uhvati za sre i drekne: Hrvatska! Čak što više -proglašava ih se junacima bez mana! Nažalost tome su najskloniji oni koji se po ulicama bore protestima za svoja prava!