Pravi uspjeh postiže se korak po korak

U petak me zaustavio neki mladić na putu od Čitluka do Mostara. Prije nego što je u vozilo ušao, predstavio se. Student je treće godine. Prvi dojam bio je da je dobra osoba. Odmah smo počeli razgovarati. Teme su se brzo izmjenjivale. Mladi čovjek želio bi da su brže promjene u društvu, kako na mjesnoj tako i na državnoj razini, u gospodarstvu, Crkvi… Zaključio je da bi se trebali pojaviti neki novi ljudi, možda mlađi i sposobniji, koji bi potaknuli svekolike promjene.

U misli mi se vratila priča iz pustinje. Pustinjskom ocu došao vrlo potišten mladić. Htio je na brzinu očistiti svoje veliko polje od trnja, a kao to nije mogao učiniti brzo, odustao je i nije činio ništa. Zatražio je od pustinjskog oca savjet što mu je činiti. Pustinjski otac rekao mu je: “Sine moj, radi na dan samo onoliko koliko tvoje tijelo zauzima kad legneš i tvoj posao će napredovati, a ti pritom nećeš klonuti”. Kad je mladić to čuo, radio je tako i u kratkom vremenu u polju više nije bilo trnja i bilo je priređeno za sjetvu. Pustinjski otac savjetuje da se radi postupno jer čovjek tako neće izgubiti na hrabrosti.

Vjerujem da i mnogi od nas čekaju da se rodi nova generacija koja bi učinila društvenu situaciju mnogo boljom. Takva se generacija, bude li se samo čekalo, nikada neće roditi. Samo ako svatko u svojem poslu čini svaki dan ono što mora učiniti, doći će do promjena i do nove generacije.

Paul Tournier rekao bi da postoje u nama otpori prema malim, jednostavnim stvarima i činima. Te otpore treba nadvladati. Zato ne budimo obeshrabljeni, već uporni, hrabri i odgovorni i učinimo danas ono što treba kako bi promjene mogle početi već sutra.