Hrvatsko je tržište malo, a svatko tko želi biti konkurentan na svjetskom tržištu mora svoje poslovanje širiti, kako kroz izvoz tako i preuzimanjem stranih tvrtki. Samo tako može postati konkurentan i popraviti kvalitetu proizvoda, povećati volumen asortimana, smanjiti marže pa tako i cijene...
Takve tvrtke stalno snimaju prilike. Jer u suprotnom, ako tvrtka pasivno čeka i računa samo na organski rast, doći će netko drugi – veći i snažniji izvana i ‘pojesti’ ga. Neke domaće kompanije prepoznale su takav način upravljanja odavno i danas one, bez obzira i na povremene teškoće, imaju bolji ugled u očima investitora i potencijalnih kreditora.
Čelnik Atlantic grupe Emil Tedeschi prvu je stranu akviziciju imao prije 11 godina, otad je napravio još dvije, a sada je objavio moguću akviziciju u zapadnoj Europi u kompaniji u kojoj, kako kaže, snimaju trenutačno situaciju.
Često je Tedeschi spominjao da ih organski rast koji imaju u zemlji i regiji ne može zadovoljiti. Prepoznatljiv je po akvizicijama i Orbico Branka Roglića na području distribucije, a u posljednje dvije godine značajnije je bilo Agrokorovo preuzimanje slovenskog Mercatora te Podravkino slovenskog Žita, čiji čelnik Zvonimir Mršić također ističe da tu neće stati jer im sadašnja pozicija omogućuje da budu lovac, a ne lovina.
Broj preuzimanja povećao se posljednjih godina, kako domaćih na stranom tržištu, tako i obrnuto, nakon što je završila recesijska letargija. U takvim namjerama domaće tvrtke koje imaju dobru politiku upravljanja ne ometa ni često spominjana skupa država koja ih kroz razne namete financijski pritišće.
Jer s druge strane, kroz neke zakone, kao što je primjerice poticanje ulaganja, tvrtke imaju pravo na olakšice i povrat novca, a upravo su na to pravo imale i Podravka nakon ulaganja u Belupo i Atlantic nakon otvaranja tvornice u Novoj Gradiški.
Veća konkurencija ulaskom u EU osvijestila je domaće kompanije koje su morale shvatiti da regija nije dovoljna. Ali, lakše je onima koje su krenule na vrijeme.