Pravilo mrlje tvrdoglavog ministra Jovanovića

Što god tko mislio o njemu, pa i onih 13,5 tisuća koji traže njegovo smjenjivanje, Željko Jovanović rođeni je političar. Borben, prilagodljiv, otporan na kritike, konfliktan, po potrebi populist i, što je najgore, uza sve to vrlo je inteligentan. Tko bi se odrekao njegovih političkih kvaliteta u okolnostima kad Vlada upada u svjetonazorske sukobe ili sama na njima inzistira. Tvrdoglavi Zoran Milanović u slučaju Čačića do iznemoglosti branio je neobranjivo, a Jovanovića se ne bi riješio čak i kad ne bi morao razmišljati o stabilnosti svoje stranke i Vlade. Stoga je očekivano odbio šutnuti ga, štoviše, zaštitivši ga kao jednoga od najvećih ratnika u Vladi. 

Mnogi bi davno poklekli pod teškim pitanjima osobne savjesti, ali Jovanović ne samo da i dalje gura već ulazeći u nove sukobe bez ikakvih skrupula dijeli lekcije o moralu i principu. Iako se jučer ispričavao nastavnicima, danas zbog svoga lošeg planiranja baš njima uskraćuje od plaće, a za sutra im najavljuje nove rezove. On koji je unatoč upozorenjima tvrdoglavom upornošću kršio zakon i Ustav kako bi seksualni odgoj u škole uveo kako je to odgovaralo isključivo njegovu svjetonazoru, sada dijeli lekcije o zakonitosti i etičnosti. Baš sad, baš u Vukovaru i baš na slučaju zviždačice Marije Budimir uveo je pravilo da nijedna ravnateljica ili ravnatelj koji budu razriješeni zbog nezakonitog izbora neće dobiti njegovu suglasnost za ponovni izbor. “Ravnatelj ne može imati nijednu mrlju u životopisu”, novo je pravilo moralnog čistunstva u školama.

Ministar ga nije uveo kad se suglasio s imenovanjem ravnatelja osumnjičenog da ima lažnu srednjoškolsku svjedodžbu ili ravnateljice optuživane za mobing nad učenicima. Kriterije je visoko podigao tek kad je nedavno prosvjetna inspekcija utvrdila da je Budimir prije šest godina imenovana na natječaju za ravnateljicu osnovne škole na kojem je, protivno zakonu, izostavljeno da se kandidirati mogu i oni koji su radno iskustvo stekli radom u srednjoj školi. Sada trebamo vjerovati da je taj propust slučajno otkriven tek nakon što je Budimir “zviždala” protiv SDP-ova gradonačelnika sada optuženog za mito. A ne i u nizu ranijih inspekcija za Jovanovićeve vladavine. I da je Budimir jedina s takvom ili drugačijom mrljom. I da je riječ samo o ministrovoj principijelnosti što inzistira na mrlji i nakon što je M. Budimir u ponovljenom zakonitom natječaju školski odbor opet izabrao!? I tako imamo moralni paradoks. Hadezeovka zbog mrlje ne može biti ravnateljica škole u gradu u kojem je gradonačelnik esdepeovac optužen za mito.

 Po pravilu mrlje, Jovanović nikad ne bi mogao ni postati a kamoli ostati ministar tako visokoetičnog resora u kojem bi kulturom ophođenja, poštovanjem različitosti, inzistiranjem na dijalogu, tolerancijom i inkluzivnom retorikom trebao biti primjer osobito mladima. Gotovo je nevjerojatno s kakvom se sladostrašću osoba na takvoj poziciji upušta u infantilno vrijeđanje kovanicama tipa “karamarkići” i “karapozaići”, i to u kontroliranim uvjetima novinskog intervjua. U Vladi koja želi dobro sebi i drugima, davno bi dobio opomenu pred isključenje zbog mrlja koje ga čine jednim od najmusavijih ministara. U Vladi od koje je većina očekivala, pa i oni kojima ona nije bila izbor, da će nam vratiti vjeru u moral i poštenje, kriteriji se srozavaju. Što bi onaj oporbeni Željko Jovanović koji je grmio na čelu Nacionalnog vijeća za suzbijanje korupcije te stalno isticao značaj zaštite zviždača, rekao za prljavi postupak ministra Jovanovića u slučaju Budimir. Kakvu bi kovanicu složio od tog jada i njegova autora!