Pravo na svoju istinu

Kad je već istina da službenu Hrvatsku sve više žulja državni suverenitet i da bi ga se rado što prije odrekla, nije suvišno pitati ima li suverenitet kakve bitne veze s istinom?
Najprije mali kviz!

Nadbiskup zagrebački Alojzije Stepinac bio je:
a) "jedan od glavnih ideologa ustaškog režima za vreme Drugog svetskog rata, blagoslovitelj genocida izvršenog nad pravoslavnim stanovništvom u NDH i nasilnog prevođenja Srba u katoličanstvo", kako piše u "Leksikonu ličnosti u udžbenicima istorije" (Novi Sad, 2001.), ili

b) human i odvažan čovjek koji jest "posebnom poslanicom pozdravio osnivanje NDH", ali koji je "već u svibnju 1941. prosvjedovao zbog proglašenja antirasnih zakona", koji je "postojanje logora Jasenovac osudio javno u propovijedi u katedrali 1943.", koji je "utjecajem i vezama spasio stotine Židova i Srba", koji je "za vrijeme rata raskrinkavao bezbožnu narav nacizma i komunizma", a "poslije sloma NDH novoj vlasti odlučno prigovorio zbog zločina nad pobijeđenima", kako tvrdi "Veliki školski leksikon" (Zagreb, 2003.)?

Koji je odgovor točan, što je istina?
Točan je i odgovor a) i odgovor b), samo na različitim mjestima. Odgovor a) istinit je u Srbiji, a odgovor b) istinit je u Hrvatskoj. Dakako da oba odgovora ne mogu biti i nisu točna, no o tome koji jest točan, suglasje se može postići samo u granicama jedne države, odnosno jednog suvereniteta. Dakako da su bitni argumenti, ali što oni znače bez suvereniteta? Ne mnogo. Argumenata o Stepincu bilo je i prije, dok nije bilo suverene Hrvatske, međutim, u obzir za leksikone i sve drugo uzimani su samo oni koji su odgovarali državi, Jugoslaviji, koja jest bila suverena.

Da su suverenitet i istina povezani, to nije nikakva hrvatsko-srpska posebnost, nego opća pojava. Tako je bilo uvijek i posvuda. Primjerice, Izraelci i Palestinci vrlo će se teško suglasiti o leksikonskoj natuknici o Jaseru Arafatu, Mađare nije lako nagovoriti da u svojim enciklopedijama bana Jelačića priznaju nacionalnim junakom, a američki i japanski povjesničari ne kriju razlike kad upadnu u debatu o ulozi japanskog cara Hirohita u novijoj američkoj i japanskoj povijesti. Što se, uostalom, dogodilo kad su se Česi/Slovaci pokušali (leksikonski) osamostaliti? Kao dokaz da im je suverenitet ograničen, Sovjeti su im poslali redaktore - u tenkovima!

Hrvati nikome ne mogu propisati što će misliti o Stepincu, ali isto tako nikome ne smiju ni dopustiti da im diktira što će o njemu, i bilo komu ili čemu drugom, sami misliti i pisati. To je istina o suverenitetu: odricanje od njega isto je što i odbacivanje prava na svoju istinu.