Tako je jedna “sinkopa”, kao opasan presedan koji nas oslobađa odgovornosti za bilo kakvo nečinjenje i nemar, ponovno podsjetila Hrvate koliko su suci važni, odnosno još jednom potkrijepila čvrst dojam o tomu kako imamo nakaradno i jalovo pravosuđe. Naravno da je opravdano propitivati kako to da se taj presedan dogodio baš bogatom i moćnom. Ali to je pitanje za žalbeno vijeće koje će o tomu morati dati svoj sud, a ne može biti argument za ocjenu općeg stanja u pravosuđu. Uostalom, da je sinkopa umjesto, mnogima i zbog bogatstva te bahatih manira, omraženog optuženika u zemlji materijalnog i duhovnog siromaštva spasila skromnu, dobru i lijepu princezu, svjetina, pa i populističkim osjećajima snishodljivi mediji, sada bi slavili hrvatsku božicu pravde.
Gorčinu je izazvao i slučaj u Splitu gdje se otac ubio jer pravosuđe nije kao silovanje tretiralo spolni odnos 57-godišnjaka s njegovom 16-godišnjom kćeri. Svaki roditelj dijeli taj osjećaj nemoći i suosjeća zbog te nepravde, ali nisu suci pisali zakon prema kojem spolni odnos ni kod takve dobne razlike i zlouporabe djeteta nije kriminaliziran. Sliku o lošem pravosuđu nadopunjuju i toliko puta već viđene predstave kojima počinje svaki veliki proces uz sada predvidljiv sudski epilog.
Nošeni “zakonom linča” kao nekoć na Divljem zapadu, tražili su predstavu s moćnicima Agrokora kakvu su i dobili, a kad je sudbena vlast pokazala da ima snage i drugačije suditi, sav onaj osvetnički žar uperen na donedavno svima milog Gazdu promijenio je metu. Pravosuđe već s nekoliko primjera nije teško prikazati najslabijom karikom u društvu. Ali, osim uobičajenih defetističkih jadikovki o teškoj sudbini koja se nadvila nad jadan hrvatski narod, osim izrugivanja s trećom vlašću u državi zbog nekoliko od milijuna odluka koliko ih se godišnje donese, ni ovaj put ni od političara, analitičara i medija suglasnih u ocjeni stanja nismo čuli ama baš nijednu suvislu ideju što bi trebalo učiniti da se konačno nešto promijeni. I, je li problem pravosuđa baš i isključivo pravosuđe?
Todoric je izasao pravovremeno, dok jos dokazi o prevari nisu bili potvrdjeni, pod sumnjom hapse samo komunisti, u pravnoj Drzavi mora postojati opravdana sumnja potvrdjena cvrstim dokazom da bi se nekog lisilo slobode.