Općina Tompojevci ima oko 1500 stanovnika, a selo Tompojevci, po kojem je dobila ime – oko 300. Ne bih htio vrijeđati te ljude, ali politika u toj maloj seoskoj zajednici ni u čemu ne može biti obrazac za politiku u državi. Unatoč tome, načelnik Tompojevaca Tomislav Panenić koji je na listi Mosta ušao u Hrvatski sabor sprda se s predsjednikom HDZ-a Tomislavom Karamarkom pa kaže kako on može biti predsjednik Vlade samo ako izađe iz HDZ-a, iz stranke koja ima oko 130 puta više članova nego Panenićeva općina stanovnika i koja je na izborima imala najviše uspjeha te je i relativni pobjednik. Slikovito govoreći, "desetnik" iz Tompojevaca postavlja se iznad "generala" iz vodeće hrvatske stranke. Pa kad to već "general" Karamarko podnosi, kad se već toliko ponižava, imam prijedlog – neka on ide u Tompojevce za načelnika općine, a neka Panenić bude predsjednik Vlade. Ja ću im darovati autokarte da prvi lakše nađe to selo, a drugi Zagreb. Taj apsurd proizlazi iz ucjenjivačke prilike koja se osmjehnula Mostu, a taj konglomerat svoju poziciju temelji, to jest maskira nizom mitova.
Ovdje ću se osvrnuti na tri – mit o nestranačkom premijeru, mit o premijeru stručnjaku i mit o reformama. Nestranački premijer (premda mošćani kažu da on može biti i iz njihove stranke!!!) značio bi puno više trijumf jedne marginalne skupine nego što bi bio djelotvorna zamjena za dosadašnje neuspješne stranačke premijere. Bio bi zapravo rušenje autoriteta dviju najjačih stranaka ili jedne od njih, pa time i rušenje autoriteta izbora, birača i same države, ali i trijumf "autoriteta" nekoliko dojučerašnjih anonimaca iz provincijskih zabiti.
Drugi mit je premijer stručnjak, a maloumnost u zagovoru toga rješenja očita je na prvi pogled. Počnimo iz daljine. Spomenimo dvojicu najmarkantnijih i najuspješnijih američkih predsjednika iz posljednjih desetljeća – kakav je to stručnjak bio trećerazredni glumac Ronald Reagan ili pravnik Bill Clinton? Ili pogledajmo tranzicijske zemlje u Europi – kakav je stručnjak pravnik Viktor Orban, najuspješniji premijer iz tih država? Ili pogledajmo najmoćniju zemlju na našem kontinentu – kakvu je stručnost za upravljanje državom Angeli Merkel mogao dati studij fizike koji je završila? I dijete zna da postoji cio niz područja koje obuhvaća nadležnost premijera. Pa kako to u jednoj osobi možemo imati stručnjaka za gospodarstvo, pa da unutar gospodarstva bude istodobno i stručnjak za industrijsku proizvodnju, poljodjelstvo i turizam? Zatim bi ista ta osoba trebala biti stručnjak za unutrašnje i vanjske poslove, za znanost, obrazovanje, kulturu, razvoj novih tehnologija, socijalu, sport... Ili se možda misli da bi premijer trebao biti vrstan ekonomist, no gdje su to profesori ekonomije ili ekonomski znanstvenici donijeli sreću narodu? Ili se možda misli da bi to bio uspješni vlasnik ili menadžer neke moćne tvrtke, no gdje su i kad takvi bili uspješni državnici?
Treći je mit o reformama. Još u Račanovo vrijeme u jednom sam se tekstu narugao stalno spominjanim reformama, pa sam zavirio i u Klaićev rječnik te vidio kako riječ reforma ima – petnaest značenja, točno onoliko koliko i sada Most saborskih zastupnika. Reforme su fraze koje su se do iznemoglosti u nas rabile – znate kad? U najfrazerskije vrijeme, u socijalizmu. I nikad ne gube obmanjivačku moć, pa ih zato političari rado rabe, a u ustima novih političara koji se tek spremaju izgubiti nevinost mogu zazvučati i uvjerljivo. Ako se nešto što treba preobraziti, poboljšati, preurediti, popraviti, promijeniti, preustrojiti, preinačiti, preoblikovati (Klaićeva značenja) "reformira" na način kako to misle hrvatski političari, može biti još gore nego što je bilo. Dakle, tim su i drugim mitovima mošćani zastirali svoje velike ambicije što su buknule iz osjećaja malenkosti kojoj se odjedanput ukazala prilika da se izmjeri s veličinom države. Na kraju se vraćam usporedbi s početka – ne bi li se, trijumfira li Most, s državom dogodilo isto što bi se dogodilo s nekom vojskom kad bi se desetnici postavili iznad generala?
>> Psihijatru Petrovu i Mostu Hrvati su "pacijenti" i "stado ovaca"
>> Sramota u Saboru – posljedica srozavanja politike poslije Tuđmana
Ivkošiću bio si i ostao panjina koja čak i ne radi u korist HDZ-a jer normalan čovjek kada tebe čita počinje imati gađenje prema HDZ-u.