Bit ću opet ministar branitelja samo ako to zatraži papa Franjo

Još 11 dana...", piše na panou u uredu ministra branitelja Predraga Matića Freda, vjerojatno jedinog koji odbrojava dane do silaska s vlasti. Naime, četiri turbulentne godine njegova mandata ponajviše je obilježio prosvjed koji već godinu dana tinja ispod prozora njegova ministarstva, otkada ima i policijsku zaštitu.

:: S kakvim osjećajima dočekujete kraj mandata?

S podijeljenim emocijama, ali kad se osvrnem unazad, jako sam ponosan unatoč svemu što su mi priredili moji suborci, točnije dio mojih suboraca. Smatram da je resor branitelja jedan od najuspješnijih ove vlade. U početku je sličilo na ministarstvo u Sjevernoj Koreji, a danas smo jedna od najotvorenijih institucija u Hrvatskoj. Rekli su mi na početku: "Frede, ulaziš u leglo HDZ-a", no na to se nisam osvrtao, već sam obećao da ću raditi transparentno jer mi nemamo nikakvih tajni.

:: I dalje tvrdite da je ova vlada učinila za branitelje više no sve ostale?

Da ništa nisam radio četiri godine, otvaranje Memorijalnog centra u Vukovaru za branitelje je ono što su autoceste za Hrvatsku. Napravio sam iskorak u radu braniteljskih zadruga kao najpozitivnije priče o braniteljima nakon Domovinskog rata, a uskoro će na Britanskom trgu u Zagrebu zaživjeti i prva trgovina s njihovim proizvodima. Ostat će zabilježeno da su ova vlada i ovaj ministar otkrili prva dva spomenika u RH na kojima velikim slovima piše da se podižu žrtvama komunističkog režima. Neki koji o tome drobe 25 godina nisu napravili ni jedan jedini. Objavio sam Registar branitelja na ponos svim braniteljima, danas je nama alat u radu, a donio je samo pozitivne efekte. Zloguki proroci govorili su o tužbama, zaustavljanjima na granici i samoubojstvima, no to se nije ostvarilo.

:: No nije se ostvarilo ni "čišćenje žita od kukolja" kao što ste najavili.

Nije, ne u obujmu u kojem su to neki očekivali. Samo jedan primjer: legendarni Vukovar branilo je 2000 ljudi. Brigada ima 4500 pripadnika. Danas se vukovarskim braniteljima isplaćuje 6500 mirovina. Trebam li dalje? Međutim, Registar nije objavljen kao lov na vještice. Policija i DORH svakodnevno rade, ali ne ide onim tempom kojim bi građani očekivali. Stojim iza onog da jedan lažni branitelj košta državu milijun eura: to je u novcu, a puno više košta moralno. Taj lažnjak ima jako dobru dokumentaciju i zato je to proces koji traje, ali ja sam sretan što se neki ljudi tresu kad im pokraj zgrade prođe policijski auto i to je dio kazne. Hoće li to ikada biti ispravljeno? Vjerojatno neće jer to vam je isto što i potraga za ratnim zločincima.

:: Nisu li takve izjave o lažnjacima za milijun eura, kao i one o 25.000 kune mirovine Đure Glogoškog pridonijele pogrešnoj percepciji u javnosti da pola milijuna branitelja opterećuje državnu blagajnu, umjesto njih 72 tisuće?

Upravo to da nisu svi branitelji isti, da nisu svi ostvarili visoke mirovine i invalidnine i da je najveći broj onih koji se uklapaju u hrvatski socioekonomskiprosjek ističem u svakoj prilici. Međutim, u šatoru ne prosvjeduje 30.000 nezaposlenih branitelja, niti prosvjeduje 400.000 branitelja, od kojih dio ne dobiva plaću, nego ljudi koje ja zovem "od 5 do 30 tisuća kuna" i to bode oči. Kad sam objavio primanja Đure i supruge, nisam rekao da je to protuzakonito i nezasluženo, ali želio sam pokazati da 100-postotni HRVI nemaju razloga za prosvjed. Više sam im puta rekao: pronađite mi doktora u Kini ili Brazilu koji diže iz kolica, Hrvatska voli svoje branitelje, imamo 500 najtežih invalida i mi ćemo dići po milijun eura kredita za svakoga od njih, ali takvog doktora na žalost nema.

:: Kako komentirate najave da će prosvjednici otići kako ne bi utjecali na rezultate parlamentarnih izbora, no oni su i danas tu?

Rekli su stariji ljudi da je rat lako započeti, a teško završiti. Sugerirao sam im da se povuku i maknu šator i pritom obećao da novinarima neću komentirati nijednu rečenicu i da neću likovati. Sve sam učinio za njihov častan odlazak jer ja sam ipak jedan od njih iako više ne znam služi li mi to više na čast ili na sramotu. Naime, imam jedan mali strah da će državna revizija dogodine pitati: gospodine Matiću, u ovoj zgradi postoji 50 WC-a, zašto ste vi 100.000 kuna platili priručne toalete? No, udarajući na mene, udarali su na premijera pa je postojanje šatora laboratorijski čisto politikantstvo.

:: Je li premijer Milanović s prosvjednicima prekasno sjeo za stol?

Predsjednik Vlade se na vrijeme uključio u razgovore s prosvjednicima, kad su ti prosvjedi prestali biti mirni i počeli ugrožavati sigurnost građana i stabilnost države. Da je sjeo s njima prvi dan, ja bih izgubio legitimitet ministra. Čemu ministar ako ne može samostalno voditi resor? Premijera sam uvijek pošteno, iskreno i pravovremeno izvještavao.

:: Kako komentirate što Đuro Glogoški ipak nije na listi HDZ-a i je li to još jedan dokaz da je politika izmanipulirala branitelje?

Ne politika, već HDZ. I to već po tko zna koji put, pa ih onda odbaci, a samo nekolicina profitira. A podložni su manipulaciji: njima je dovoljno reći da stižu Jugoslaveni, četnici, napast će vas, uzet će vam prava. Nikad braniteljima nije bilo bolje nego za ove vlasti. Memorijalni centar Vukovar težak oko 120 milijuna kuna kroz tri godine dogovorio sam u razgovoru kraćem od jedne minute.

:: Kako odgovarate na optužbe da je Vlada putem Operativnog programa koherentnost i kohezija pokušala Domovinski rat proglasiti građanskim?

Iz Europskog fonda za regionalni razvoj povukli smo 21 milijun eura za veteranske centre u Sinju, Šibeniku, Petrinji i Daruvaru. Da je ta formulacija točna, otvorili bismo barem jedan ili dva za rehabilitaciju vojnika RSK. To je teška glupost. Imam 21 milijun razloga da kažem da nisu u pravu.

:: Prije četiri godine rekli ste da vam je najvažniji cilj depolitizacija braniteljske populacije. Jeste li uspjeli?

Nisam uspio i to mi je žao. Također, žao mi je što nisam uspio nisam uspio provesti ideju podizanja spomenika domovini i uvesti odlikovanje Red domovinske časti "Blago Zadro", jer su me pokolebali nedobronamjerni ljudi. Sve sam ostalo napravio, ali depolitizaciju branitelja nisam. Kada je Karamarko preuzeo HDZ, više sam puta s njim razgovarao i tada sam ga molio da imenuje glavnog savjetnika u Ministarstvu kako bi u radu s braniteljima, tko god bio na vlasti, postojao kontinuitet, a ne ideologija. Od njega sam tražio da maknemo branitelje od politike, no mjesto glavnog savjetnika i danas je prazno. Tada sam položaj svog zamjenika nudio HDZ-ovcu Ivici Toliću, ali ni to se nije dogodilo.

:: Za čim još žalite?

Napravio sam 200.000 kilometara obilazeći branitelje, otvorio telefonsku liniju "Pitaj ministra" na kojoj sam obavio nekoliko tisuća poziva, u mom telefonu je 3000 memoriranih brojeva i nema toga kome se nisam javio. Stoga je najveći gubitnik mojeg mandata moja obitelj. Žalim što sam s pola uha slušao sina i njegove probleme, a s pola uha razmišljao o Đuri Glogoškom i sličnim tipovima. Dijete mi je popustilo u školi i to je neoprostivo. Dobijem zbog toga jezikovu juhu, ali dovoljno se grizem sam. Sin je već porastao, a ja to nisam primijetio: samo sam jedan dan shvatio da je viši od mene. Kad sam ulazio u politiku, neki su mi ljudi govorili: "Frede, presvuci se teflonom i nećeš imati nikakvih problema". Ali to ne bih bio ja.

:: Koga vidite na funkciji ministra branitelja?

Neka to budu slatke brige mandatara nove vlade, a ako se dogodi da pobijedi HDZ-ova koalicija, između dvjesto kandidata za tu funkciju lako će pronaći novog ministra. Samo su meni njih desetorica rekla da će biti ministri.

:: Kakvi su planovi za vašu političku budućnost?

Vjerujem da će pobijediti koalicija koju zastupam i svom budućem kolegi moći ću itekako pomoći svojim iskustvom, a dogodi li se pobjeda desne opcije, a ja uđem u Sabor, itekako ću biti korektiv novoj vlasti. Ne uđem li u Sabor, za mene je politika završena priča. Ja sam umirovljeni brigadir HV-a i svoju ću budućnost tražiti izvan politike. Ma nemam nikakvih imperativa, opušten sam.

:: Na izborima u 5. izbornoj jedinici sučelit ćete se nekim jakim braniteljskim imenima poput Steve Culeja i Stjepana Sučića. Kako ćete proći?

Prvi put u životu sudjelujem u toj utrci, ali ne bojim se nikog. Spomenuti branitelji imaju jak ratni put, ali imam ga i ja: poštujem svakog, ali 1991. bio je najžešći rat. Nakon 25 godina s braniteljima, neka ne zvuči neskromno, nitko bolje ne poznaje tu problematiku.

:: No nikada više ministar branitelja?

Nikako, jako su me povrijedili. Mogao bih jednog dana možda biti ministar obrane, ali budući mandatar neće me moći uvjeriti da preuzmem ovaj resor. Svima govorim da 99,9 posto više nikada neću biti ministar branitelja pa mi kažu da to znači da ipak postoji šansa. Na to, pomalo u šali odgovaram: to je moguće samo u jednom slučaju, da zazvoni telefon i da s druge strane linije čujem: "Halo, Frede, papa Franjo ovdje". Njega toliko poštujem da ga ne bih mogao odbiti.

>> Želim popisati sve zločine bez obzira na to tko je kriv

>> Ministar Matić: Najveći "neprijatelj" vukovarskim braniteljima i Vukovarcima su oni sami sebi