Počelo je kao revolt, preraslo u prosvjed, kulminiralo tragedijom: smrću braniteljice Nevenke Topalušić, majke četvero djece. U samo nekoliko dana, plato ispred Ministarstva branitelja postao je poprištem dosad najsnažnijeg bunta najtežih ratnih vojnih invalida koji su podržale tisuće veterana iz cijele Hrvatske, s jednim ciljem: rušenjem čelnih ljudi Ministarstva. Dok branitelji odlučno poručuju da će do ispunjenja zahtjeva na ulici noćiti i do Božića, ministar Predrag Matić Fred svoju ostavku nudi tek bude li to zahtijevala barem polovina braniteljske populacije.
:: Dio prosvjednika predvođenih Antom Deurom, predsjednikom Zbora gardijskih brigada, označio vas je, skupa s predsjednikom Josipovićem i premijerom Milanovićem, odgovornim za smrt braniteljice. Prihvaćate li tu odgovornost?
Ne osjećam se odgovornim, osjećam se žalosnim, no ja sam i uoči tragedije rekao da organizatori preuzimaju odgovornost za sve što se može dogoditi i apelirao na stopostotne invalide da se povuku, jer su krhkog zdravlja. Strahovito mi je žao zbog stradanja gospođe Nevenke, izrazio sam iskrenu sućut obitelji, a Ministarstvo će snositi troškove sahrane. (...)
:: Kako ste doživjeli poruku kad su prelijepili tablu u “Ministarstvo hrvatskih branitelja”?
Da se 25 godina nakon rata nekome imputira da je jugofil, da će meni netko nakon Vukovara, nakon devet mjeseci logora, 10 godina rada u HV-u nešto zbrajati, to ne dopuštam. Inače, mi ćemo biti prva zemlja koja neće istupiti iz Europske unije, nego će biti izbačena. Ovakvi postupci, kao i oni u Vukovaru, izazivaju sablazan u EU, u diplomatskom zboru. Ljudi su zgroženi, konsternirani, i zato sam proveo cijelu godinu vodeći ih po Dalmaciji i Slavoniji i prikazujući im zadruge, drugo lice branitelja, ono vedro, svijetlo, optimistično. Ne mogu vjerovati da jedna militantna skupina nakon tolikih godina i dalje traži Srbe neprijatelje, a sad su im trn u oku i Hrvati koji nisu dovoljno Hrvati. Hrvatska je bremenita problemima, a mi još uvijek sumnjamo u lojalnost građana koji nisu na njihovoj liniji.
:: Branitelji su ustali nakon izjave vašeg pomoćnika Bojana Glavaševića. Zašto o tome šuti?
Zato što je u startu tako bezočno napadnut pa sam mu zabranio da se o tome očituje. Bojan nije maloljetan da mu treba tutor, ali ja sam njegov šef i stojim iza njega.
:: Tvrdite da nije izjednačio agresora i žrtvu?
Takva namjera nije postojala, to se više ni Rade Leskovac ne bi usudio reći, a kamoli Bojan kojemu je ne samo otac stradao, nema mu ni djeda ni bake, proveo je mladost u progonstvu, zar netko sumnja u njegovo domoljublje? Kakva je to kategorija? U čemu se mjeri domoljublje, zar u centrimetrima, kilogramima? Izjava jest bila nespretna, ali nemojte objesiti čovjeka radi jedne riječi izvučene iz konteksta: to je bilo predavanje o civilnim žrtvama rata, prekidano stalnim upadicama, ali nije želio nikoga uvrijediti. No, kad njemu, sinu jedne od najvećih ikona Domovinskog rata, postavljaju pitanje na čijoj je strani, to je više nego bezobrazno. Obje ruke u vatru stavljam za njega, zar bi netko radio u mom ministarstvu da ima pročetničke stavove? Pa nema takvih, zar to neko imputira tako mladom čovjeku, sram ga može biti. Ne dam da ga razvlače po blatu, a o smjeni nema ni govora.
>>Cijeli intervju pročitajte u prilogu Obzor subotnjeg izdanja Večernjeg lista
>> Matić ušao na glavni ulaz, branitelji mu pjevali 'Oj, hrvatska mati'
Ma nije on izjednačio, nego si ti Matiću izjednačio nazivom onog zakonja o žrtvama seksualnog zlostavljanja. A Glavašević je otišao i korak dalje i na predavanju gdje mu se iza leđa kočoperio logo notorne "Documente" a u publici stajali likovi poput Eugena Jakovčića (istog onog koji je na HTV-u osam dana prije pravomoćne presude Gotovini istog tog Gotovinu izrijekom nazvao "ratnim zločincem" i koji je nakon presude cmizdrio za beogradsku televiziju s trga Bana Jelačića i pričao laži tipa "da nitko u Hrvatskoj nije procesuiran za zločine nakon Oluje". Na tom predavanju bio je i sporni dio koji se može vidjeti na you tube, u kojem Glavašević spominje "hrvatsku stranu" i stavlja je pokretom prstiju na rukama u navodne znakove, a zatim spominje "suprotnu stranu odnosno stranu krajine" koju nje stavlja u navodne znakove. Dakle, hrvatska strana u navodnim a strana krajine nije u navodnim znakovima. Osim toga, netko bi njega trebao obavjestiti da je Hrvatska bila u ratu sa SRJ dakle državom sačinjenom od Srbije i Crne Gore, jer to piše u presudama u predmetima "Martić" i "Gotovina i ostali - operacija Oluja". Dakle, haški sud je donio nalaze da je tu riječ o međunarodnom sukobu Srbije i Hrvatske odnosno o agresiji Srbije na Hrvatsku, a ne kako Glavašević sugerira, unutarnji sukob odnosno građanski rat između hrvatske strane i "strane krajine".