U srijedu je prvi put u povijesti neki hrvatski ministar u ime svih država članica EU potpisao jedan međunarodni sporazum. Bio je to Davor Božinović, a potpisan je sporazum o olakšanju dobivanja viza za građane Republike Bjelorusije. Ništa spektakularno, ništa što ćete naći na prvim stranicama portala. Ali detalj koji nešto govori. I sadržajno – da predsjedanje donosi neke nove, u povijesti dosad nezabilježene zadatke za Hrvate. A i simbolički.
Bilo je neke simbolike i preksinoć na domjenku koji je, u povodu početka hrvatskog predsjedanja, organizirao Vojni odbor EU. Negdje u onom sitnom ćaskanju, dok se svi razilaze, kad se nekako povela priča o raznim epizodama naših života u ova dva-tri desetljeća unatrag, čovjek shvati koliki su put prešli i ovi ljudi koji nas, evo, predstavljaju u najvišem vojnom tijelu u okviru Vijeća EU. I koliki je put prešla Hrvatska od borbe za neovisnost i slobodu do tog predsjedanja Europskom unijom.
Povela se, naime, priča o našem vojnom izaslaniku pri EU i njegovoj ulozi najprije u samom stjecanju projektila RBS-15, njihovu prvom lansiranju 1994. u vojnoj vježbi koja je imala veliku moć odvraćanja neprijatelja u ratu, a kasnije i u čudesnom produljenju vijeka tog glavnog naoružanja hrvatskih raketnih topovnjača.
I povela se priča o našem aktualnom načelniku Glavnog stožera OS RH, koji je bio prvi hrvatski vojnik i časnik koji se u odori šetao Beogradom; vodio je ondje prvo vojno izaslanstvo nakon rata. I te dvije epizode – ajmo reći nebitne, ništa spektakularno, ništa za prve stranice – pričaju priču o velikom postignuću Hrvatske koje se i dalje događa pred našim očima, htjeli mi to vidjeti ili ne.
EU je veliki projekt mira i nije dosad nikad bio, tek sada stidljivo postaje, projekt koji objedinjava i obrambenu politiku i suradnju vojski svojih država članica. Ali Europom predsjeda Hrvatska koja bi mogla najbolje znati vrijednost tog mira, koja na iskustvima svojih ljudi može mjeriti postignuća od borbe za slobodu i svoje mjesto pod suncem do izgradnje institucija i demokratskijeg društva. Što je proces koji nikad ne završava, samo je ovih dana preuzeo formu predsjedanja Vijećem EU. I ovo je predsjedanje jedno postignuće Hrvatske.
Video: Intervju s Andrejom Plenkovićem
Ovo je kriva optika. Nije dosignuće ovo predsjedavanje, jer to očekuje svaku članicu EU. Dostignuće je, nakon rata, svih nedaća, balvana, podmetanja nogu, prepreka i nevoljkosti nekih država, svih postavljenih uvjeta i nesklonog okruženja uopće biti članica EU. Dostignuće je to ostvariti nakon puta koji niti jedna druga članica nije morala prolaziti. Kolike bi se države na tom putu slomile?