Kolinda Grabar-Kitarović bila je rado viđen gost u šatoru u Savskoj 66, posebice tijekom predizborne kampanje, kada je braniteljima i stradalnicima Domovinskog rata poručila kako je njihova žrtva ugrađena u temelje hrvatske države, emitirajući tako najdražu glazbu za njihove uši. Posjetila ih je opet, u noći izborne pobjede, kada im je ponovno zasvirala istu pjesmu.
“Predugo ste se žrtvovali, razumijem vas, znam što želite i što tražite, prije svega poštovanje i Domovinski rat kao temelje Hrvatske. Idemo raditi odmah za bolju Hrvatsku zajedno”, kazala je tada. No, “bolju Hrvatsku”, čini se, zajedno graditi neće. Negdje putem, razmimoišli su se predsjednica i njezini najglasniji i najsrčaniji birači, pa ih je ovih dana nazvala marginalcima koji neće krojiti državnu politiku, te tako i simbolički srušila šator u Savskoj koji ju je doveo na vlast. Osim konsternacije koju je izazvala u redovima braniteljske zajednice samom idejom domaćinstva čovjeku koji je za njih bio i ostao četnik, u danima koji su uslijedili uspjela je upravo ono što politika braniteljima čini već gotovo tri desetljeća: uspješno ih, po tko zna koji put, razjediniti.
Na prvi glas o mogućim prosvjedima, na Pantovčaku je daleko od očiju javnosti ugostila vrhušku braniteljske scene predvođenu Klemmom i Glogoškim, njezinim ratnim drugovima iz šatorskih dana i dragim gostima s inauguracije, pa ih pod firmom potrage za nestalima koju su, dakako, podržali, između redova zamolila da ne izlaze na ulicu. I nisu, po cijenu javne blamaže nakon izjava da prosvjedu neće nazočiti zato što su lijepe pločice ili čuvaju obiteljski mir. Njihovom članstvu iz braniteljskih udruga, stoga, nije preostalo ništa doli svoj bijes zbog dolaska Aleksandra Vučića sipati na društvenim mrežama, pa se organizacije prosvjeda, kojim se danas svi ponose, prihvatila jedna žena, šefica Udruge udovica Rozalija Bartolić, ne svojom voljom samohrana majka tri kćeri, koja je imala tri čiste glasno reći ono što branitelji šapuću, pritom se skrivajući iza njezinih skuta. Kako bi sramota bila potpuna, šefovi krovnih braniteljskih udruga danas se brane riječima kako predsjednicu nisu mogli odbiti jer su podrškom Pantovčaku zapravo stali iza obitelji nestalih hrvatskih branitelja, pritom okrećući leđa drugoj grupi stradalnika, obiteljima poginulih hrvatskim branitelja, odnosno udovicama koje predvodi Rozalija Bartolić. Tako, paradoks je uistinu kompletan. Zar onima koji se godinama kunu u “svoju mrtvu i nestalu braću”, a danas ih u toj strašnoj smrti dijele, nije poštenije reći da podržavaju predsjednicu, makar bila i u krivu, vraćajući joj uslugu za uslugu koju je učinila njima kada je trebalo podržati njihov šatorski prosvjed? Zar je iskrenost toliko precijenjena roba? Neka se ugledaju u nju, predsjednicu, koja ih je vrlo iskreno smjestila na margine društva, a hoće li je ova epizoda koštati izbora, tek će se vidjeti. Njezina zaprepaštena sljedba danas se zaklinje da hoće, ali kako reče njihov idol i pučki tribun Marko Perković Thompson: “Istina je voda duboka”. I, kako se pokazalo, jako, jako, mutna.
Cudi me sa kakvom lakocom jugoljevicarski i velikosrbski medijski spinovi uspjevaju napraviti razdor medju ostalim gradjanstvom. Svaki potez predsjednice su kritizirali, bio on vise desnicarskih ili ljevicarskih predznaka. Josipovicu nisu toliko psovali jer on osim par poniznih sastanaka u regiji nije bas nista radio.Tako da izgleda imamo sve vise lakovjernih koji vjeruju u prozirne i maloumne konstrukcije uvjek na stetu predsjednice. Zasto im je KGK trn u oku? Zato sto je jedina autonomna i samo domoljubna politicarka. Zbog jednih desnicara nebi smjela se truditi pri odkrivanju sudbine nestalih. Zbog ljevicara bi trebala ostatiu Zagrebu i ne odlaziti niti Putinu niti Trumpu i traziti nase interese. Otidje u Washington nevalj jer sta ona tamo radi. Ostane u Zagrebu nevalja jer eto nista ne radi. Pozove na akciju, nevalja. Ne pozove opet nevalja. Ljudi nemojte nasjedati pljuvacima.