Predsjednicima predviđali brzi kraj, ali oni su sve živahniji

U knjizi “Povijest pornografije” Gorana Tribusona postoji sjajna rečenica, jedan od likova kaže svojoj ženi: “Zar ti misliš da će sovjetska vrhunska medicina dozvoliti da Staljin umre?”. Veliki kritičar komunizma Efraim Kishon je pak među prvima opisao kako se nekoliko dana nitko nije usudio uopće reći da je Staljin mrtav, a za Brežnjeva nekoliko dana uopće nisu shvaćali da je mrtav. Josip Broz Tito je završio u Ljubljanskom kliničkom centru i cijeli je svijet pratio što se s njime događa, a Franjo Tuđman je bio ozbiljno bolestan pune četiri godine svog vladanja Hrvatskom i javnosti se stalno podmetalo da boluje od vrijeda želuca te da je izliječen. U Vatikanu se pokazalo da tome nije tako.

Argentina se tresla

I danas je u politici jedno od ključnih pitanja zdravlje državnog čelnika. Hugo Chavez, predsjednik Venezuele, opet se liječi na Kubi od tumora zdjelice koji se vratio i ozbiljno ga usporio u revolucionarnom djelovanju. No, on se ne predaje. Jer, i njemu je, kao i njegovim pobočnicima, jasno da je sve gotovo ako patologija učini svoje i Chavez ode s vlasti: on je, naime, smatrao da bi trebao ostati na vlasti sve do 2030-ih godina kako bi Venezuelu učinio moćnom. Nije baš uspio, unatoč nafti (možda zato što je milijarde dolara potrošio na naoružanje).

Bolesni su predsjednici veliki problem, posebno u sustavima u kojima oni drže izvršnu vlast. Cijela se Argentina nedavno zatresla kad je objavljeno da predsjednica Cristina Elisabet Fernández de Kirchner boluje od raka. Na sreću, pokazalo se da je dijagnoza bila kriva pa najljepša političarka J. Amerike i danas mirno vodi svoju državu, koju je njezin pokojni suprug uspio stabilizirati nakon financijskog kolapsa.

Uspješne terapije

Na tom je kontinentu više od pedeset godina bio na vlasti Fidel Castro, El Commandante koji sada dane broji u svojoj bolesničkoj sobi. No, vlast je predao bratu Raulu i kontrolira je s distance. Fidel je zapravo klasični primjer vlastodršca kojem bolest ne smeta dok osjeća da u rukama ima moć: potpisnik ovih redaka je, kao i mnogi drugi, još tamo 2007. napisao kako je Fidel ostao bez vlasti te da samo čekamo njegov biološki kraj, da bi nas sve demantirala njegova želja za životom i revolucijom.

I danas piše za revolucionarni list Granma, očito je da kontrolira vlast preko brata i bira sugovornike: bivši je hrvatski predsjednik Stjepan Mesić na Kubi bio pet dana, a Fidel ga nije htio primiti. Dan poslije je primio ciparskog predsjednika Dimitrisa Christofiasa, člana komunističke stranke. I paragvajski je predsjednik Fernando Lugo obolio od limfoma, ali se nakon niza terapija uspješno oporavio.