Predsjedničina bajka o Vučiću

Provladino hrvatsko (post)kolonijalno poltronstvo kombinirano s mazohizmom apsolutni vrhunac dosegnulo je ovog tjedna u kojem smo preživjeli potpuno izlišan posjet srpskog predsjednika Aleksandra Vučića, do kojeg je došlo bez ikakvog jasnog povoda i koji je okončan bez ikakve konkretne koristi. Barem za Hrvatsku.


Predsjednica je iznebuha u prijateljski posjet pozvala pogrešnog čovjeka, u pogrešno vrijeme, na pogrešan način. 
Pozvala je krivog čovjeka jer je Aleksandar Vučić ratni huškač koji se nije pokajao iz vremena agresije na Hrvatsku. Jednim klikom možemo se na YouTubeu podsjetiti kako je kao desna ruka četničkog vojvode Vojislava Šešelja sokolio Srbe u Glini 1995. u oružanoj pobuni protiv “ustaške vlasti”, a onda ga, nakon samo nekoliko mjeseci, kad je krenula Oluja, nije bilo tu da ih brani.
 Mnogo godina nakon toga vatreni govornik iz Gline presjeći će pupčanu vrpcu sa Šešeljem, a potom i s Nikolićem. Vučić je promijenio dlaku, ali ćud, tj. temeljne političke stavove, uglavnom nije. Nije doživio nikakvu unutrašnju transformaciju, nije se ispričao za huškanje u Glini, ni za teze poput “ubijte jednog Srbina, mi ćemo stotinu muslimana”, koje je iznosio u srpskoj skupštini.
 Sve i da je pristao na ritualnu gestu isprike zbog svog ranijeg djelovanja, to ne bi poništilo činjenicu da mu se politička praksa nije bitno promijenila.

Vučić drži sve konce u Srbiji u kojoj njegovi suradnici i dandanas trabunjaju o ustaškoj Hrvatskoj o “ustaškom vikaru” Stepincu i zlorabeći Jasenovac 2018. nastoje u UN-u uvjeravati svijet kako je svaka hrvatska država potencijalno zločinačka. 
Umjesto isprike, drugog dana posjeta Hrvatskoj Vučić u Vrginmostu optužuje novinare da su izmislili kako je 1995. govorio o Velikoj Srbiji i da toga u govoru u Glini nema. Ako izvadimo na trenutak mobitel iz džepa, ukucamo “Vučić u Glini” u svakom trenutku na svakom kraju zemaljske kugle možemo vidjeti i čuti kako mladi Vučić u ožujku 1995. pozdravlja glinske Srbe “koji su junački podigli baklju slobode još 26. juna 91. godine, vas koji ste prvi krenuli na ustašku vlast, vas koji ste prvi oslobodili neke srpske teritorije u Republici Srpskoj Krajini.” Obećava im: “Nikada ovdje više ustaška vlast neće moći da dođe (..) onako kako je zločinački režim Franje Tuđmana pokušao.” Optužuje Miloševića za izdaju Srba i dodaje: “Nikada srpska Krajina, nikada Glina neće biti Hrvatska, nikada Banija neće natrag u Hrvatsku (…) Ako srpski radikali pobede i poraze predsednika Srbije, vi znate da ćete živjeti u velikoj Srbiji, jedinstvenoj srpskoj državi i tu odstupanja više biti neće. Živeli!”
 Tad je huškao, danas laže. Odriče se stare ekipe koja ga je politički stvorila i izjavljuje u Zagrebu “nisam četnik”. Možda i nije. Samo je bio desna ruka četničkih vojvoda Šešelja i Nikolića. To je kao da netko kaže kako nije nogometaš, samo je dvadeset godina igrao u nogometnom timu.
 Pa i da jest ponosan četnik, to je njegovo pravo. Hrvatska je suverena država i mi imamo pravo ugostiti i četnika i boljševika ako od toga imamo koristi i ako mi to hoćemo, a ne po nalogu Velikog Brata. Takvog krivog čovjeka, nepokajanog huškača i lažova, predsjednica je pozvala u pogrešno vrijeme. Ne znam ni za jedan sličan primjer prijateljskog poziva samo nekoliko dana nakon razmjene oštrih prosvjednih nota izazvanih propagandističkom izložbom o Jasenovcu u UN-u.
 Uza sve navedeno, pozvan je i na pogrešan način – bez koordinacije s Vladom.

Pokazala se žalosna neusklađenost državne politike. Plenković se stoga iz cijele priče uglavnom izmigoljio. Vučić nije njegov gost, ovo nije bila njegova domaća zadaća pa ga nije morao tetošiti. Dočekao ga je hladno i nije bio na prigodnim seansama koje su kulminirale skupom u Lisinskom.
 U jednom trenutku došlo je do potpunog izvrtanja političke scene. Hrvatstvo inače najmanje naglašava lijeva oporba predvođena SDP-om, nešto više Plenković, a najviše predsjednica. Sada je bilo obrnuo. Predsjednica tetoši dragog gosta, prosvjednike protiv njega prokazuje kao marginalce, dok je Plenković tvrđi i spominje ratnu odštetu, a Vučića pravim imenom nazivaju SDP-ovci, koji su u ova dva dana bili, uz Most, najveći parlamentarni bastion hrvatstva. 
Koji je hrvatski “benefit” iz posjeta srpskog predsjednika?

Predsjednica u intervjuu Novoj TV kaže: “Vrlo konkretni rezultati jesu hrpa dokumentacije iz Dvora na Uni. Nadam se i rješavanju sudbine troje nestalih osoba, odnosno rješavanje sudbine triju obitelji iz Hrvatske (…) Konkretni rezultati, kao što smo čuli i danas poslijepodne, jest i obećanje predsjednika Vučića da će se u Srbiji unaprijediti prava Hrvata.”

Vučić joj je prodao klasične šibicarske štosove. Donio je neku dokumentaciju iz Dvora na Uni!? To je kao da ti netko pokrade namještaj iz kuće pa ti nakon dvadeset pet godina vrati jednu policu bez objašnjenja što je radila kod njega, isprike što ju je otuđio i navođenja gdje je preostali namještaj. Podaci o tri nestale osobe? Budući da Hrvatska traži 1945 nestalih ljudi, Vučić bi nam trebao tim ritmom doći 649 puta da bismo dobili sve podatke. Zašto nije donio dokumentaciju vukovarske bolnice, za koju je Florence Hartmann posvjedočila da ju je vidjela u Beogradu? Predsjednica na izravno pitanje o vraćanju dokumenata iz vukovarske bolnice odgovara “Nisam tražila nikakva obećanja.” Dobili smo dakle i više nego što smo tražili. Nismo tražili nikakva obećanja, a dobili smo, što predsjednica navodi kao veliki rezultat, “obećanje predsjednika Vučića da će se u Srbiji unaprijediti prava Hrvata.”

Na pitanje li ovo bio europski Vučić ili Vučić iz 90-ih? Kolinda Grabar Kitarović odgovara: “Vučić s kojim sam ja razgovarala jest europski Vučić, apsolutno i definitivno.”

Dolasku dragog gosta svoj je blagoslov dao i kardinal Bozanić primivši ga nekoliko sati nakon što je Vučić u izjavi medijima u isti kontekst stavio blaženog Alojzija Stepinca i Jasenovac. Mala hrvatska crkvena pobjeda sastojala se u tome što je kardinal Bozanić Vučića primio ispod Stepinčeva portreta. Čudi da ga iz obzira prema dragom gostu nisu prekrili ili uklonili.

Vučić se za posjeta Hrvatskoj, između ostalog, izravno petljao u rad vladajuće koalicije, upitavši bezobrazno Pupovca: “Milorade, zašto nisi glasao protiv zakona o braniteljima?” Ispada da je HDZ posredno u koaliciji s Vučićem koji ovako javno u Zagrebu dijeli upute predstavniku Srba u Hrvatskoj, o čija tri glasa ovisi Plenkovićeva Vlada.

Vučić je izazvao pompu kao da je došao Trump ili Putin, mediji su izvještavali o meniju, od purice s mlincima do nezaobilaznih štrukli, snajperisti su nas nadgledali s krova Lisinskog, a pozornost novinara privukla je i neobična pušketina koju je jedan pripadnih osiguranja nosio na Markovu trgu. Doznali smo da se radi o puški za hvatanje dronova.

Mislilo se na sve, ali nisu imali oružje za zaustavljanje narodnog tribuna Mire Bulja, koji je Vučiću na Markovom trgu u prolazu dobacio: ''Kad ćeš doći u hrvatsku Glinu?'' što je Vučić poslije predstavio kao novo srpsko mučeništvo u Hrvatskoj.

Bulj ga je pitao ono što hrvatski novinari u Zagrebu nisu smjeli jer su, po svjedočenju novinara RTL-a, dobili naputak da ne postavljaju nezgodna pitanja poput onoga o Glini 1995. Za razliku od njih, srpski režimski novinari napravili su show, koristeći pitanja za glorificiranje Vučića i informirajući nas o Vučićevom dedi kojeg su navodno ubile ustaše, za što neki Bugojanci tvrde da je obična laž.

Što dobivamo od naše slavne “kooperativnosti” koju smo dokazali i ovaj put? Hrvatska ne dobiva ništa, eventualno se našim vladajućima bilježi pokoji plusić za buduće karijere u EU ili NATO-u.

Vučić je ovim posjetom u srpskoj javnosti dobio dodatne bodove pred važne lokalne izbore u Beogradu, a Kolinda Grabar-Kitarović je politički teško stradala, otvorivši u svom biračkom tijelu pukotinu koja se za nju može pokazati fatalnom na sljedećim predsjedničkim izborima. Prosvjednike protiv Vučića nazvala je pojedincima s ruba političkog spektra, pri čemu je posebno mučno što su među tim “marginalcima” bile i udovice poginulih branitelja. Većina ljudi ipak ima pamćenje duže od ribljeg i nakon svega teško će im biti zamazati oči cupkanjem u dresu na rukometnoj utakmici i sličnim demonstriranjem formalnog hrvatstva.

U svom tom hrvatskom jadu, Predsjedničina mala “diverzija” sastojala se u tome što je na kaputu imala izvezenu riječ “hrabrost”, i to na glagoljici, valjda kako bi pokazala dodir s baštinom, a možda i da je Vučić ne skuži. Najavila je da će sljedeći put imati izvezenu riječ “mudrost”. Nadajmo se da će tom prigodom demonstrirati više mudrosti nego što je sada pokazala hrabrosti.