Predsjedničina izjava u Vukovaru dobro je došla ekipi u Srbiji da zbije redove

Potpredsjednik SDP-a i župan primorsko-goranski Zlatko Komadina jedan je od rijetkih vodećih SDP-ovaca koji javno kaže da bi SDP u budućnosti morao samostalno na izbore. Razgovarali smo je li razlog tomu neglasanje HSS-a za rušenje Vlade, što uopće misli o tom Beljakovu potezu, ali i o budućnosti SDP-a.

Usprotivili ste se ideji obnavljanja Kukuriku koalicije i smatrate da je došlo vrijeme da SDP na izbore izađe samostalno. Zbog čega?

Ocjena da sam se usprotivio je preteška. Pa ja sam među rodonačelnicima koalicija lijevih i centrističkih opcija u Gradu Rijeci i Primorsko-goranskoj županiji. Mi smo ti koji smo izvezli, rekao bih, u SDP Hrvatske potrebu stvaranja velikih koalicija u trenutku kada postoji realna šansa da se stvaranjem koalicije postigne pozitivan sinergijski učinak te da se osvoji većina mjesta u parlamentu kako bi se formirala Vlada.

U ovom trenutku situacija je takva da smo imali nekoliko koalicijskih iskustava s lošim konotacijama, pogotovo u zadnje vrijeme, kao što je HNS-ovo napuštanje koalicije i pretrčavanja u desni tabor i kao što je neodgovorno ponašanje HSU-a i HSS-a. S druge strane, umorni smo od koalicija jer smo, kao najveća stranka, uvijek davali, često i obično i najčešće previše. Tako da su naši ljudi, zapravo prenosim u naravi stav velike većine SDP-ovaca, skloni tome da idemo sami, a da poslije na partnerskoj osnovi iza izbora stvaramo saveze ovisno o rezultatima na izborima.

Predsjednik SDP-a Davor Bernardić tu se s vama očito ne slaže jer tvrdi da je HSS, s kojim imate potpisan i koalicijski sporazum, i dalje koalicijski partner SDP-a. Hoćete li kao potpredsjednik SDP-a možda tražiti reviziju tog sporazuma?

Neću tražiti reviziju u ovom trenutku. Kada bude vrijeme da se odlučuje u operativnom smislu o načinu izlaska na parlamentarne izbore, tada ćemo o tome razgovarati. Poštujem ono što je potpisano. To očekujem i od onih koji su potpisali sporazum, a to je HSS.

Ipak, ni HSS ni HSU nisu glasali za SDP-ov zahtjev za rušenje Vlade. Vjerujete li šefu HSS-a Kreši Beljaku da je razlog za neglasanje bezazlen i da je on lojalan partner ili mislite da se “nudi” i drugoj strani?

Smatram da su kolege iz HSS-a trebali biti prisutni na glasanju o povjerenju Vladi na zadnjoj sjednici Sabora. Sigurno da je zalog povjerenja glasanje u Saboru kao što nepojavljivanje u Saboru pri glasanju o toj točki sigurno daje povod i za ovakvo vaše pitanje.

S obzirom na to da držite da bi SDP možda trebao samostalno na izbore, pozdravljate li onda inicijativu šefice Glasa Anke Mrak-Taritaš da okupi oko sebe građansko-liberalne stranke?

Razni su motivi za ulazak u koalicije. Velike stranke ulaze u koalicije da bi osvojile većinu u Saboru i pobijedile na izborima, a male da bi s velikima, ili međusobno s drugim malima, prešle izborni prag.

Ode li SDP sam na izbore, tko su vam sve potencijalni koalicijski partneri nakon izbora? Je li u toj skupini i Most?

SDP-u su prihvatljivi svi, pogotovo s ljevice, ali i s centra. Sve ovisi o programsko-projektnom savezništvu, o temeljnim načelima za što će se zalagati koalicija. Ako se tu postignu dogovori, svi osim desnice SDP-u su prihvatljivi, barem po mojem mišljenju.

A što je s HNS-om? Ima ljudi u SDP-u, u samom vodstvu, koji drže da će SDP i HNS opet jednom zajedno. Nakon svega, je li i to moguće?

SDP-ova koalicija koju sam predvodio u našoj županiji bila je bazično sastavljena i najdužu tradiciju imala je upravo s HNS-om kao strateškim partnerom. Međutim, ova, rekao bih izdaja HNS-a, pogotovo sada već i na razini Hrvatske, ali u početku na razini PGŽ-a pri sastavljanju lista, bolno je odjeknula među našim članstvom i zapamćena je. Tako da treba vremena da se vrati povjerenje, a vjerujem da su za to potrebni i novi ljudi u HNS-u. Nikad u politici ne reci nikad, ali teško je da u one koji su vas izdali možete imati povjerenja. Vjerojatno su za to potrebni novi ljudi.

Nisu li sve te “pretumbacije” na neki način posljedica lošeg stanja SDP-a i slabog lidera stranke koji nije u stanju okupiti oko sebe široku oporbu?

Neki očito tako misle i tako kažu čim me to tako pitate. Međutim, riječ je o programsko-političkim koalicijama. Prema tome, ili ste za savez oko nekih vrijednosti ili niste. Naravno da će na kraju savez činiti ljudi kao saborski zastupnici i konačno neki koji će biti, dobijemo li povjerenje, ministri i premijeri. Ali to je tek sljedeća faza, a ne prethodno pitanje.

Zastupnica stranke Glas Vesna Pusić otvoreno je poručila da “Bernardić nije taj”, a i vi ste jednom istaknuli da ne mora Bernardić biti kandidat SDP-a za premijera. Držite li i dalje to ili mislite da je Bernardić materijal za lidera?

Sjećam se da su i meni to govorili u izbornoj bici za predsjednika SDP-a na što sam ja govorio da postoji situacija i u svijetu, primjerice u Francuskoj, da je predsjednik SDP-a Francuske tek u trećem mandatu prihvatio biti premijer. Stranka u pravilu daje lidera stranke za premijera, ali to nužno ne mora biti tako. To je i teoretski i praktično točno, a oni koji smatraju suprotno, morali bi malo to i obrazložiti. Pa i Hrvatska je imala primjer da predsjednik stranke nije i premijer. Sjećate se epizode s gospodinom Oreškovićem.

Samo, zašto je bolje da je premijer i lider stranke? Jer, nažalost, u našim hrvatskim političkim vremenima onda sam sebi čuva leđa. U suprotnom mora biti puno poštenja i vjerodostojnosti pri izboru ili nestranačke osobe ili neke druge osobe za premijera. Da se to ne radi s figom u džepu. Uostalom, i SDP je za Račana još počeo, za Milanovića pokrenuo, a s Milanovićem završio taj eksperiment. Ako se dobro sjećam, nama nije bio predsjednik stranke kandidat za premijera, nego nam je bio kandidat za premijera Ljubo Jurčić. Znam kako je to završilo pa zato i govorim o povjerenju.

Jeste li vi Bernardićev mentor, kako se u kuloarima može čuti. Sluša li vas, traži li savjete?

Potpredsjednik sam SDP-a Hrvatske, jedan od najbližih suradnika kolege Bernardića i njegov prijatelj. On zna da ga neću nikada izdati jer nikada nikoga nisam izdao. Međutim, o prijateljima ne treba previše u politici. Znam jednu crnogorsku poslovicu koja kaže „Jedino me još neprijatelji nijesu izdavali“. Tko će te, u pravilu, izdati nego onaj tko je s tobom bočno ili ti je iza leđa. Onaj ispred ti je protivnik i njega jasno vidiš. Želim pomoći SDP-u i, naravno, kolegi Bernardiću, da jasno prepozna one ispred sebe, da artikulira politike kao lider SDP-a i da ga čuvam od onih bočnih i onih iza leđa među kojima nisu svi baš prijatelji.

Kakvo je uopće trenutačno stanje u SDP-u? Je li opasnost od raskola stranke prošla ili i dalje postoji?

Hvala na pitanju. Stanje u SDP-u je redovno, na laganoj temperaturi, nije ni previsoka, ali nije ni potpuno hladna niti je u hladnjaku. Svaka stranka ima svoje cikluse, ima svoj politički život. Ima dosta ljudi koji smatraju da svatko o svemu može svašta govoriti. Naravno da svatko ima pravo na stav. Jedno su unutarstranačke rasprave, a drugo su rasprave o stranci u javnosti.

Pitam i zato što neki članovi stranke imaju paralelno uz stranku i udruge, i to vrlo aktivne. Kako na te nove pojave gledate i mogu li izrasti u frakcije?

Naravno da su frakcije u demokratskoj stranci dopuštene statutom, ali zna se što je frakcija koja djeluje na programsko-političkoj platformi stranke. Ako se otkloni od toga, to više nije frakcija, nego nova stranka. Razne udruge, aktivizmi, sudjelovanja u sindikalnom radu, udrugama, to je demokracija i razvoj civilnog društva. Pitate li vi mene jesu li neke udruge u stranci osnovane s nekom posebnom misijom i ciljem destabilizacije stranke, to ne bih mogao znati. U to ne želim vjerovati.

Piše se novi program stranke. Gdje vi programski vidite SDP?

SDP vidim lijevo. Možda i više lijevo nego neki. Neki bi više u centar, i više liberalno. Tu epizodu s liberalizmom imali smo zadnjih 10 godina, nije slavno završila. Svaka politička stranka ima svoj prirodni prostor, naš je prostor umjerena ljevica i socijaldemokratske vrijednosti kao takve. Osobno sam sklon malo jačim, malo radikalnijim lijevim rješenjima. Npr. pogledajte laburiste u Engleskoj i Jeremyja Corbina. Cijena dodvoravanja i lutanja političkih stranaka obično se plaća na izborima. Kao što je nas koštalo dodvoravanje desnici na predzadnjim, a pogotovo na zadnjim parlamentarnim izborima. Jer svoje ćete birače izgubiti, a desne ionako nećete dobiti.

I novi Statut koji je u javnoj raspravi izaziva niz polemika. Kako gledate na ideju da se na unutarstranačke izbore više ne ide nakon parlamentarnih?

A gledam baš kao na ideju, kao što ste i pitali. Naime, ne bih rekao da je to baš tako napisano u Statutu. Uostalom, on je još u raspravi. Ima logike – to se, čini mi se, odnosi samo na situacije kada se nalazimo u izbornoj godini. Inače, uvijek je bila odredba da se povjerenje vodstvu iskazuje nakon održanog procesa izbora.

Prije neki se dan otkrilo i da bivši šef SDP-a Zoran Milanović nije plaćao članarinu. Navodno oko 21 mjesec, dakle i dok je bio predsjednik stranke. Kako to komentirate?

Nemam službene informacije o tome, a ako je tako, onda je žalosno. Ne možete očekivati od članova da plaćaju članarinu ako je dužnosnici stranke ne plaćaju...

A činjenicu da ga je Arsen Bauk „spasio“ potencijalnog brisanja iz članstva s 200 kuna?

Ne znam što je Bauk time htio reći, to morate njega pitati, valjda je mislio da je to dobar štos.

>> POGLEDAJTE GALERIJU SDP na konferenciji za medije predložio mjere u borbi protiv iseljavanja

Vladajući su odlučili da povjerenstvo za Agrokor prekida s radom. Je li razlog pravomoćna istraga ili strah od iskaza svjedoka?

Sigurno je da će se pozivati na početak istrage, na to da je istraga otvorena i da bi, sukladno aktima, i povjerenstvo trebalo prestati s radom. Međutim, sadržajno ste možda u pravu. Možda se nečega boje. No, da bi dokazali da se ničega ne boje, trebali bi biti upravo za to da povjerenstvo nastavi s radom jer to nije povjerenstvo za ono čime će se baviti istraga. To je posao DORH-a; tko je što učinio i koje je zakone eventualno prekršio. Povjerenstvo je tu da utvrdi okolnosti koje su dovele do ovoga, koji su zakoni nekvalitetni, kakve su odluke državnih tijela donošene, što je trebalo, a što ne. Drugim riječima, da istražuje procese, legislativu i okolnosti. Da nam se ne bi slučajno dogodio novi Agrokor.

Kako gledate na odluku o povlačenju hrvatske kandidature za sjedište EMA-e?

Moram otvoreno reći da mi ta tema nije u fokusu. Mislim, ako smo već dali ponudu, nismo se trebali blamirati povlačenjem. Valjda smo imali insajderske informacije da ćemo doživjeti debakl u smislu glasanja. Pretpostavljam da je to bio razlog, ali valjda će netko tko je dao suglasnost da se odluka povuče objasniti zašto ju je povukao. Jer zašto smo se kandidirali da bismo se povlačili.

Koja bi bila neka vaša generalna ocjena rada ove Vlade?

Možda ću vas iznenaditi. Ova Vlada može se ocijeniti i loše i dobro. Ovisi što se mjeri i što se gleda. Ako se gledaju formalni pokazatelji koji se dogode i bez posebnog zalaganja Vlade, zbog aktivnosti gospodarstva, a to su rast prihoda, rast dobiti i potrošnje, povećana industrijska proizvodnja, zatim dobra turistička sezona za što su zaslužne atmosferske prilike i dobri turistički djelatnici... Sve to skupa rezultira porastom prihoda, tako da se može doći u odnos smanjenja deficita i prvi put pokrivenosti prihoda s rashodima u realnom dijelu proračuna.

Međutim, ima i druga strana medalje i drugi dio sante leda koji se ne vidi jer je pod površinom, ali zapravo se vidi ako hoćemo iole bolje pogledati. To su dubioze u zdravstvu u kojem se dug od osam milijardi kuna seli nekamo drugamo gdje se ne rješava, gdje je u proračunu sada ubačena milijarda, ali i dalje u zdravstvu ostaje dug od barem sedam milijardi. Tu je, naravno, i Agrokor koji se valja i njegove posljedice nakon isteka roka lex Agrokor. Tek nakon dogovora i nedogovora vjerovnika dolazit će do pregrupiranja vlasničke strukture u članicama Agrokora.

I tada će njihov izlazak na tržište pokazati što će preživjeti, a što neće. Tako da nas tu tek čekaju dubioze. Pa je tu pitanje Ine. Što je s MOL-om? Što je s preuzimanjem Ine? Što je s tužbama, ne samo MOL-a nego i banaka i tako dalje... Ima dosta rizika i procjena rizika govori o tome da nije sve ružičasto... No, želim svakoj Vladi uspješan rad jer je to dobro za građane Republike Hrvatske.

Vladu je počela sve češće kritizirati i predsjednica. Je li u kampanji?

Svakako da je predsjednica u kampanji, premda moram priznati da je to malo neuobičajeno, a zapravo za hrvatske prilike uobičajeno. Budući da je bila kandidatkinja HDZ-a, neovisno o tome što je sada zamrznula tu stranačku iskaznicu jer tako naš Ustav i zakoni određuju, mislim da bi, da ne zabavljaju hrvatsku javnost, bilo poštenije da gospodin Plenković ima bolji odnos prema predsjednici kao što bi bilo dobro da gospođa predsjednica ima bolji odnos prema gospodinu Plenkoviću. Kultura dijaloga u javnom prostoru trebala bi biti na puno većoj razini.

Što kažete na njezinu izjavu u Vukovaru da će „proteći još puno vode Dunavom prije nego Hrvatska i Srbija budu prijatelji”?

Lokacijska, tematska i predizborna. Što će drugo reći u Vukovaru pred 60 tisuća ljudi, u gradu koji je stradao od terora i velikosrpske agresije. S obzirom na okolnosti i vrijeme, očekivana izjava, ali u naravi je opet dnevnopolitička. Dobro dođe predsjednici, ali dobro dođe i s one strane Dunava da se zbiju redovi, homogenizira ekipa.

Može li kandidat SDP-a za predsjednika biti bivši šef stranke Zoran Milanović?

Sve se može i svatko, teoretski, može. Svaki živ čovjek može nešto biti. Jedino, ne znam zašto bi bio.

A vi, imate li vi te ambicije?

Nisam zainteresiran.

Župan ste već 16 godina. Kako opstajete sve te godine?

Vjerodostojnost se nagrađuje povjerenjem građana. Volim ovaj kraj, znam realno čime raspolažemo i što realno možemo učiniti. Osjećam da imam povratnu reakciju građana što su dokazali time da su me peti put, i to u prvom krugu, izabrali za župana.

Ipak, prvi ste put teško složili većinu u Skupštini. Raduje li vas što je u proceduru pušten tzv. „lex šerif“?

Ne treba meni lex šerif. Upravo smo ovog četvrtka donijeli proračun za 2018. Lex šerif možda je i „lex vijeće“ jer u pojedinim odredbama, ovisno o situaciji, ponekad jača predstavničko, a ponekad izvršno tijelo. Politička stabilnost u gradovima, općinama i županijama neće se riješiti nikakvim lex šerif, nego izmjenama izbornog zakonodavstva.