Nastup Kolinde Grabar Kitarović u Osijeku bio je otužniji nego silazak Glorije Swanson niz stubište u Bulevaru Sumraka. Apsolutno nedopustivi gafovi, neshvatljiva afektacija. Pukla je kao kokica, a zatim se rastopila i razlila niz stepenice kao snjegovićka na suncu. No, kao da je neki Superman zavrtio planet unatraške i rolu filma unazad, te predsjednicu i vrhovnu zapovjednicu oružanih snaga u međuvremenu pod strogom stražom čuvao negdje na hladnom, na sučeljavanju na HRT-u nakon dugog razdoblja konačno se opet pojavila u apsolutno predsjednički trezvenom izdanju te profesionalnošću dominirala nad desetorkom bijesnih prosaca RH. Da, u Osijeku je bila u nokdaunu, no očito još ima do nokauta. Ustala je kao Rocky Balboa, modrice obrisala kao jutarnje ostatke šminke. Slavonski fijasko ipak mnogi nisu ni vidjeli, dok je televizijsko „sučeljavanje“ vjerojatno rušilo rekorde gledanosti, tako da Kolinda Nazionale ipak prilazi prvom krugu u ulozi favorita. Pitanje ostaje – ima li vremena za neki novi teški gaf i s kime će se ona sučeliti u drugom krugu?
Koliko god to bilo dvojbene vrijednosti, ankete i intuicija sugeriraju da Miroslav Škoro u drugom krugu uvjerljivo pobjeđuje i nju i Zorana Milanovića. No, lako je reći hop, valja i skočiti i preskočiti taj prvi krug. A dojam je da Škoro ovo sučeljavanje nije iskoristio, bio je suzdržan i nije zakucao kao što su se obožavatelji nadali, vidljivo je da Milanović ima osjetno više političkih utakmica u nogama. No, uz bodove za tehniku, tu su i ocjene za umjetnički dojam, kao i za stvarni sadržaj nastupa.
VIDEO Ankica Mamić komentirala sučeljavanje kandidata
Milanović je iznenadio neizravnim priznanjem da je pogriješio brzopletim noćnim pokušajem uvođenja ćirilice u Vukovar, no odmah zatim poništio je pozitivni efekt te izjave čim je u svojem drčnom stilu dodao da bi i danas jednako nastupio. Šokirao je i izjavom da je imovina Katoličke crkve nakon rata „predana“ državi, kao da svi ne znamo na kako je nasilno oteta i koliko je svećenika pogubljeno i proganjano. Sve u svemu, njegovo nabrajanje navodnih uspjeha njegove vlade bila je neuvjerljiva parada poluistina i lako provjerljivih laži. Čovjek je četiri godine bio na najmoćnijoj funkciji u državi, potpuno je profućkao povijesnu šansu i očito se nije mnogo promijenio, barem ne na bolje. Naravno, to neće mnogo utjecati na one koji su mu unaprijed odlučili dati glas.
Ipak, na ovom sučeljavanju mnogo je više onih koji prijete otrgnuti poneki postotak Milanoviću nego Škori. Jedino Đapić, koji je bio izuzetno uvjerljiv za svoju ciljanu publiku, ima potencijala ponovno zeznuti Škoru, a za to bi mu možda bilo dovoljno svega postotak-dva glasova. Svi ostali prvenstveno pušu za vrat Milanoviću i njegovi gubici mogli bi biti mnogo veći. Katarina Peović poput Boška Buhe opsjedala je Škorin bunker, no njezine bombe od blata teško da mogu izazvati veću štetu. S druge strane, kod onih koji Titu zamjeraju samo to što nije do kraja obavio posao, Crvena Kata zaradila je mnogo simpatija, a ceh će na koncu platiti Milanović. Što više dobije ona, manje će dobiti on. Slično vrijedi i za Daliju Orešković i Darija Juričana, koji je svojom britkom satirom u kojoj je mnogo repetitivnih, ali i posve briljantnih momenata – apsolutno ukrao ovaj tugaljivi šou.
VIDEO Skoko i Macan komentiraju sučeljavanje kandidata
Najjači razlog zašto Škoro još uvijek ima šansu ući u drugi krug jest što ovo nisu zapravo samo predsjednički izbori, već uvod u unutarstranačke izbore u HDZ-u i parlamentarne izbore. I na ljevici i na desnici realno procjenjuju da jedino Škoro može u drugom krugu pobijediti Kolindu Grabar Kitarović, te da je to jedini scenarij koji garantira rušenje Andreja Plenkovića. U tom smislu gledano, čak i glas Milanoviću je bačen glas. Čak i kad bi on nekim čudom uspio pobijediti u drugom krugu, Plenković bi to preživio – jednostavno bi za debakl optužio neodgovornu desnicu te to iskoristio kao alibi za konačni obračun u stranci. Jedini način na koji bi SDP nakon toga mogao do Banskih dvora jest kao mlađi partner u Velikoj koaliciji.
S druge strane, samo Škorina pobjeda dovela bi do neizbježnog Plenkovićevog poraza na stranačkim izborima, što bi on teoretski mogao izbjeći jedino tako da se parlamentarni izbori održe prije njih. Samo dolazak „desne“ struje na vlast u HDZ-u te ponovno formiranje šire fronte desnije od centra, uz potpirivanje panike od „desne najezde“, moglo bi „ljevici“ dati novo opravdanje postojanja i novu realnu šansu na parlamentarnim izborima. Njima i te kako odgovara Škorin izbor. Priča o njemu kao ekstremnom desničaru, naravno, ne drži vodu, on je uvijek bio čovjek odmjerenih poteza. Veći problem za njega je što se dio „desnice“ boji da bi u njemu mogli dobiti novog Mesića, no, već na prvi pogled je jasno da je jedina sličnost između njih dvojice u tome što – obojica vole viceve.
VIDEO Gostovanje Ive Josipovića
Nema mnogo dvojbe da je Škoro mnogo autentičniji predstavnik prosječnog birača HDZ-a nego što je to Andrej Plenković. No, pitanje je koliko su doista održive Škorine optužbe da je Plenković izdao Tuđmana. Jer, kako ga možeš izdati ako nikad nisi ni bio tuđmanist! No, ono što stoji jest da zapravo svatko tko, poput Plenkovića, grize na udicu pretvaranja HDZ-a u „modernu politički stranku“ zapravo izdaje Tuđmanovo političko nasljeđe. Jer, premda su sve glasniji oni koji Tuđmanu predbacuju da je famozna „pomirba” zapravo njegov najveći politički grijeh, jasno je da je ideja široke narodne fronte koja obuhvaća sve političke snage koje imaju imalo konstruktivan nacionalni hrvatski naboj zapravo u srži Tuđmanove vizije Hrvatske.
Tuđman sasvim sigurno nikad ne bi poput Jandrokovića rekao da se HDZ „više ne natječe” za neki dio glasova na desnici, pogotovo ako su ti glasovi nekad išli njemu. To je zapravo promašena strategija većine članica Europske pučke stranke, koje se u ime odricanja od populizma zapravo odriču dijela vlastitog biračkog tijela bez koje ne dugoročno može zadržati svoj dominantan položaj na političkom tržištu i u društvu. Posljedica je naravno dugoročno teško kontroliran rast snaga na krajnjem desnom spektru. Tuđman se nikad ne bi odrekao te kontrole.
Kolinda Grabar Kitarović četiri godine je, iskreno ili ne, djelovala upravo na tom tragu i očito je katastrofalno pogriješila što nije vjerovala u sebe iu svoje rezultate te se posve stavila na milosti nemilost odnosa u HDZ-u, lakomisleno svoju budućnost vezavši uz budućnost predsjednika stranke koji je odlučio otpiliti desnicu i zamijeniti je podobnim ostacima Kukuriku koalicije. Čak je dopustila da joj Plenković vodi kampanju, da daje izjave poput ove da su „Predsjednica i Vlada dvije ruke jednog tijela – HDZ-a“! Kao da zaziva Milanovića!
Nema dvojbe, Plenkovićevim protivnicima unutar stranke Kolindina sudbina danas potpuno je nevažna, premda možda ni nemaju boljeg jedina im je briga kako srušiti Plenkovića, a na vlast ne dovesti Milanovića – dok manjem dijelu njih čak niti to ne bi bila prepreka.
Dakle posve je jasno: Miroslav Škoro ili Andrej Plenković, pitanje je sad. Ovi izbori po svojoj prirodi bit će i referendum o Plenkoviću, kao što je to u velikoj mjeri bio i sindikalni referendum prije toga. A isto vrijedi i za izbore u HDZ-u te nakon toga parlamentarne izbore – ako Plenković do njih preživi ovaj „lukavi plan“.
Ono pravo tek predstoji.... a to su parlamentarni izbori. Predsjednička utrka je samo zagrijavanje.