Predsjednik Salvadora se ispričao zbog ubojstva nadbiskupa

U ime Republike Salvador predsjednik Mauricio Funes zamolio je svoj narod za oprost zbog toga što je 25. ožujka 1980. tadašnja vojna hunta mučki ubila nadbiskupa Oscara Romera. Iako je postupak beatifikacije i kanonizacije “zaštitnika najslabijih” pokrenut prije 20 godina, Vatikan još ne pokazuje namjeru da svog mučenika uzdigne na čast oltara, i to samo zato što se nadbiskup za života previše družio s “crvenim” katoličkim svećenicima. Isprika države na 30. godišnjicu ubojstva čovjeka koji u Salvadoru uživa ugled usporediv sa štovanjem Majke Tereze u nekim krajevima svijeta nije slučajan.

Funes je prvi predsjednik Salvadora izabran kao kandidat ljevice, i to stranke Farabundo Marti (FMNLF), izrasle iz ljevičarske gerile osnovane 1980., a nadbiskupa Romera siromašni seljaci Salvadora pamte kao zaštitnika i mučenika kojeg su ubili vodovi smrti što ih je angažirao netom svrgnuti ekstremno desni general Carlos H. Romero. Kada je Óscar Romero 1977. imenovan nadbiskupom San Salvadora, vojna diktatura je slavila jer je novi nadbiskup bio na glasu kao konzervativac i previše uplašen za akciju u zemlji u kojoj su se već pola stoljeća izmjenjivale vojne hunte. Salvador je umirao od gladi, seljaci su živjeli bez vode, struje, zdravstva, isključeni iz civilizacije, a tisuće siromašnih aktivista sa sela koji su se opirali bili su otimani, mučeni i u pravilu krajnje brutalno ubijani.

Manijakalni diktatori

Romerovim izborom za nadbiskupa zgrožena je bila većina svećenika u Salvadoru, od kojih su mnogi – ogorčeni mrcvarenjem siromašnih – bili pod utjecajem teologije oslobođenja. Riječ je o tzv. socijalnom kršćanstvu, pokretu koji život i poslanje Isusa Krista promatra iz pozicije siromašnih, politički i socijalno potlačenih, i koji smatra da se Isusovo oslobođenje odnosi i na taj dio čovjekove patnje. Latinska Amerika u 20. stoljeću stenjala je pod raznim manijakalnim diktatorima, a katolički svećenici motiv za borbu za slabe crpili su iz Isusova naslijeđa.

Takav je bio i jezuit Rutilio Grande, prijatelj nadbiskupa Romera, koji je siromašne seljake organizirao u kršćanske komune kako bi preživjeli zajedničkim radom i oduprli se zlostavljanju. Pod geslom salvadorskih desničara “budi patriot – ubij svećenika”, nekoliko dana nakon Romerova imenovanja ubijen je i otac Grande. Pod dojmom prijateljeve smrti, Romero je preko noći počeo propovijedati protiv socijalne nepravde, ubojstava i mučenja te o Isusu koji je umro za siromašne.

Papa Benedikt XVI. je protiv

Romero se pročuo po svijetu jer je pri posjetu Vatikanu 1980. papu Ivana Pavla II. upozorio da vlastima u Salvadoru treba uskratiti svaku podršku, a predsjednika SAD-a Jimmyja Cartera molio je da prekine vojnu pomoć diktaturi. Vojnike je s oltara pozivao da ih nitko ne može prisiliti da ubiju i prekrše Božju zapovijed. Izrešetan je usred svete mise, dok je prikazivao Kristovo tijelo i krv. Iako ubojice nikada nisu kažnjeni, okrivljena je Organizacija demokratskih nacionalista, koju su obučavale američke zelene beretke, a ubojstvo je naredio Roberto D’Aubuisson, salvadorski časnik i političar koji je tvrdio da je za mir u zemlji nužno pobiti 300.000 ljudi. Na sprovodu se okupilo 250.000 građana, a nakon dva mjeseca izbio je građanski rat u kojemu je do 1992. ubijeno 75.000 ljudi.

Ubijenog nadbiskupa Vatikan je 1997. proglasio “slugom Božjim”, a 2005. Kongregacija za nauk vjere kojoj je na čelu bio Joseph Ratzinger objavila je da će Romero biti proglašen blaženim za pola godine. No, nekoliko tjedana nakon što je papa Ivan Pavao II. umro, Ratzingerova Kongregacija, koja je teologiju oslobođenja u 80-ima optužila za kulturni imperijalizam zapadnjačkog marksističkog mita, počela je kočiti proces beatifikacije. Ipak, onaj isti narod Latinske Amerike za koji je Romero umro slavi ga kao sveca, smatra ga simbolom otpora i nade i zaštitnikom Amerika i Salvadora, a njegov se kip nalazi među 10 mučenika 20. stoljeća u Westminsterskoj opatiji.