Ustavna stručnjakinja Sanja Barić govori o izboru predsjednika Vrhovnog suda, ali i nudi rješenje kako izaći iz trenutačne pat-pozicije. Kaže kako joj se čini da novog šefa Vrhovni sud neće izabrati do 14. srpnja, što joj je problematično i zbog činjenice da, kako kaže, zamjenik Đure Sesse u tom slučaju ne bi mogao biti šef DIP-a, a što je predsjednik Vrhovnog suda po funkciji.
– To narušava ideju sustava i to je veliki problem. Što ako bude ponavljanja izbora ili prijevremenih izbora? I na nacionalnoj i lokalnoj razini. Ne kažem da će se zbog toga srušiti izborni postupak, ali to je svakako jedna loša poruka. Naravno, puno gora poruka je i što naše izborne jedinice za parlamentarne nisu usklađene već deset godina.
Slušamo li mi Ustavni sud onda kako nam paše?
Mi općenito s pozicije obnašatelja najviših državnih dužnosti nemamo baš odgovarajući stupanj poštivanja pa čak ni odluka Ustavnog suda.
U slučaju izbora predsjednika Vrhovnog suda očito će doći do ponavljanja javnog poziva, ali i do odbijanja Zlate Đurđević. Je li po vama primjereno postupanje predsjednika u tom slučaju?
Meni je ponajprije strašno žao što je premijer uopće bilo što komentirao u ovoj situaciji jer u konačnici Sabor bira predsjednika Vrhovnog suda na prijedlog predsjednika pa treba tek vidjeti koja će se većina složiti u Saboru oko izbora te jedne osobe. Osim što je prejudicirao glasovanje, ljudski i politički žao mi je da nastupa u toj političkoj igri koju igra predsjednik države, a ja mislim da to nije dobro.
Ima li rješenja?
Idealno nije realno pa nema smisla to ni govoriti. Izlaz je stati na loptu, udahnuti i prestati razmišljati kako će sve izgledati na van, tko je jači i čija će biti zadnja i početi gledati što je stvarno najbolje za hrvatsko sudstvo i koja osoba. Tko bi to napravio, pokazao bi političku razumnost. Bez obzira na to što je bilo do sada. Ako uistinu ne žele profesoricu Đurđević, bilo bi idealno da netko, a najbolje predsjednik, još idealnije on i premijer, održi presicu i kaže: “Svašta je bilo, sada molimo ljude koji imaju kvalitetu i program da se jave. Želimo naći najbolju osobu.”
Koliko je to realno?
Najveća greška koju svi radimo jest da pristajemo sudjelovati u političkim igrama koje su nužno obilježene partikularnim interesima bez općeg dobra kao zajedničkog interesa. Svima je u interesu samo kakav će imati rejting, kako će ispasti u političkoj igri. Ako je nama interes naći najbolju osobu u ovom trenutku u Hrvatskoj, to onda ne može biti samo jedna jedina osoba.
Je li se prema vašemu mišljenju, kako kaže premijer, Zlata Đurđević diskvalificirala jer je pristala biti dio protuzakonite procedure?
Mislim da nije bilo mudro tako ući u priču. Zna se koji će biti ishod kada se tako politički igra, odnosno da će se vrlo vjerojatno dogoditi politička diskvalifikacija. Činjenica je da profesorica Đurđević nije napravila ništa protuzakonito, osim što je predsjedniku rekla “da”, a on je odlučio kojom će taktikom ići dalje. Zato treba jasno reći da je njena diskvalifikacija isključivo politička jer ona nije učinila ništa protupravno. Štoviše, kada je trebalo, rekla je da će poštivati odluku Ustavnog suda i da će se javiti na ponovljeni poziv. Njoj ne treba imputirati da je nešto prekršila, samo nije mudro sudjelovala u političkoj igri. A kad god igraš na njihovu terenu, gubiš.
Je li stanje u pravosuđu zabrinjavajuće i hoće li nam sve biti bolje promjenom šefa Vrhovnog suda? Mi trebamo reformirati i način izbora sudaca i Zakon o DSV-u, kontinuirano obrazovati i usavršavati suce… A za to nije dovoljna promjena samo jedne osobe, iako izbor prave osobe na poziciji šefa Vrhovnog suda jest važan.
Treba li mijenjati praksu prema kojoj suce, kada dobiju zvanje, više nitko ne kontrolira niti evaluira njihov rad?
Nijedno pravilo neće stvoriti idealan sustav dok god smo mi kao društvo korumpirani. Ono što definitivno treba napraviti jest uvesti obvezu trajnog usavršavanja jer se zakoni mijenjaju brže nego medicina. Ako liječnici moraju skupljati bodove za licenciju, nema razloga da to isto ne rade i suci.
Vjerujete li Zdravku Mamiću i ruši li on svojim objavama i ugled Vrhovnog suda?
Zdravku Mamiću treba vjerovati, ali ne znam u kojoj mjeri. U jednom ozbiljnom postotku sigurno govori istinu. On to može jer nema što izgubiti. Ima dovoljno godina, dobio je kaznu zatvora koja je de facto doživotna, otišao je u drugu državu i može govoriti što hoće. Ali činjenica je da to nisu jedini problemi i da ima jako puno i drugih slučajeva neprimjerenog druženja, utjecaja, načina izbora… Našli smo se u situaciji da jedan ekstrem ukazuje na drugi ekstrem, a sve zato što se time zapravo ne žele baviti ni jedni ni drugi. Iako imaju sve poluge moći. Reforma pravosuđa nije nuklearna fizika, crna rupa i tamna energija. To je rješivo za dvije godine. Postoje studije, postoje znalci i to se zna. Ali netko mora kazati: “Hajmo čistiti to pa što košta da košta.” A to nismo ni vi ni ja, nego premijer ili predsjednik.
Vidite li volje?
Nažalost, predsjednik je taj koji propušta tu priliku jer on je politički najneovisnija figura. Ima tajne službe, uvide, mogućnost otvaranja pravih pitanja i ima mogućnost igranja pravih i konstruktivnih političkih igara, a to ne radi. I premijer bi apsolutno isto trebao ići u tom smjeru.
Umjesto da se ide u tom smjeru, zvecka se opozivom predsjednika, pa čak i spominje njegovo psihičko zdravlje. Kako to komentirate?
Formalno-pravno nema uvjeta za opoziv i nadam se da će ostati na tome. Politički gledano, ovo što predsjednik radi i kako to radi puno je opasnije za društvo nego da nije napravio apsolutno ništa. Ovime što radi jača govor mržnje, jača agresiju, polarizira društvo i ovo sve ide jedino u korist ekstremnoj desnici i općenito desnici. Naravno, tu je i bildanje njegove pozicije za reizbor, ali neće postići nijedan od svojih proklamiranih ciljeva. Na ovaj način zakopao je svaku mogućnost suradnje s parlamentarnom većinom za zajednički cilj.
Pa vec 30god cekamo neke reforme i reforme i reforme Imate vi srece sto je ovaj narod ovakav kakav je