Pregovori koji mijenjaju svijet

Trgovina američkim automobilima u Europi i europskima u Americi mogla bi se povećati za 70 do 350 posto između 2017. i 2027. godine dogovore li se EU i SAD o Transatlantskom trgovinskom i investicijskom partnerstvu, sporazumu poznatijem kao TTIP koji bi stvorio najveću zonu slobodne trgovine u svijetu. Proizlazi to iz jednog od dokumenata koje je EU objavila kako bi pokazala što veću moguću transparentnost u trgovinskim pregovorima koji bi mogli promijeniti svijet. Nikad dosad EU nije javno objavljivala pregovaračke dokumente dok traju neki pregovori o slobodnoj trgovini, a na ovaj potez Europska komisija se odlučila jer raste nepovjerenje i kritičnost raznih dijelova europske javnosti prema nekim aspektima TTIP-a.

Među kontroverznim aspektima su i mogućnost da korporacije u budućnosti podnose tužbe protiv pojedinih država jer im njihovi zakoni oduzimaju dio dobiti ili mogućnost da usklađivanje s američkim propisima snizi standarde sigurnosti hrane u Europi. Antiglobalisti diljem Europe optužuju EU da pregovara sa SAD-om “u tajnosti”.

– Važno je da svatko može vidjeti i shvatiti što predlažemo u pregovorima o TTIP-u i, jednako važno, što ne predlažemo - kaže europska povjerenica za trgovinu Cecilia Malströoem. Pregovori o TTIP-u mogli bi biti završeni najranije krajem ove godine. Komisija najavljuje da će objavljivati nova pregovaračka stajališta EU kako pregovori budu odmicali.

Kad je o automobilima riječ, to je primjer proizvoda za koje postoje i carine (europska carina na uvoz američkih automobila je 10 posto, američka carina na uvoz europskih je samo 2,5 posto), ali veći problem od carina su različiti propisi. Kad bi se takve regulatorne razlike uklonile, to bi povećalo međusobnu trgovinsku razmjenu.

Bez nižih standarda

Pregovaračka stajališta koje je objavila Europska komisija predstavljaju samo jednu stranu, američki pregovarački dokumenti nisu dostupni javnosti u tako detaljnom obliku, i još se ne zna što će biti konačan ishod pregovaranja o TTIP-u. No, vidljivo je da EU, primjerice, u području sigurnosti hrane želi zadržati restrikcije koje se tiču upotrebe GMO-a i hormona koji potiču rast životinja na farmama, odnosno ne dozvoliti da sporazum sa SAD-om snizi već postojeće europske standarde.

EU u pregovorima s Amerikom iznosi stav da se u novoj zoni slobodne trgovine s obje strane Atlantika moraju priznavati oznake izvornosti i zaštićenog zemljopisnog podrijetla europske hrane i pića. Takvim oznakama u EU je zaštićeno oko 1100 poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, oko 1500 vrsta vina i 300 vrsta žestokih alkoholnih pića. Washington vidi problem u tome što se mnogi proizvodi poput sireva feta ili gorgonzola tradicionalno proizvode i u Americi, uglavnom u pogonima koje su nekad davno pokrenuli doseljenici iz Europe, a prihvaćanje europskih oznaka zaštite značilo bi da se proizvodi pod takvim imenima više ne mogu raditi u Americi. EU želi da SAD pristanu na zajedničku listu zaštićenih izvornih proizvoda i da sprečavaju zloupotrebe, ali SAD smatra da je europska politika u tom području restriktivna i diskriminirajuća.

Zaštićeni proizvodi

Hrvatske se ta dilema ne tiče izravno jer se u Americi ne proizvode, primjerice, slavonski kulen, virovitička paprika ili drniški pršut (što su neki od 13 hrvatskih proizvoda koji imaju europsku zaštitu). No, za Francuze, Talijane ili Nijemce to jest kontroverzno pitanje.

U Njemačkoj je prije nekoliko dana nastao skandal nakon što je ministar poljoprivrede Christian Schmidt natuknuo da možda u TTIP-u neće biti zaštićene posebne vrste njemačkih kobasica, koje se pod istim imenom kao u Njemačkoj rade i u SAD-u.

–- Ako želimo ugrabiti ovu šansu za slobodno trgovanje s velikim američkim tržištem, onda ne možemo više štititi svaku kobasicu i svaki sir kao specijalitet – rekao je Schmidt.

>>Angela Merkel osoba godine po izboru Timesa

>>Putin već 
časti po Balkanu, vrijeme je 
da i Merkel odriješi kesu