Sanja Santrač ni nakon 24 godine ne gubi nadu da će pronaći brata Davora, nestalog 16. kolovoza 1988. s vukovarskih bazena. U potragu za Davorom, koji je tada imao samo devet godina, obitelj koja danas živi u Kanadi krenula je putem Facebooka. Sanja je koristeći stare fotografije i novinske članke s kraja 80-ih složila stranicu na engleskom jeziku “Davor Santrac - Help me find my brother”, uvjerena da je Davor, za kojeg obitelj sumnja da je otet, ipak još negdje živ.
– Potajna mi je želja da će Davor ovo vidjeti i javiti nam se – kaže Sanja.
Svi žele pomoći
– Policijska potraga ponovo je pokrenuta prošle godine, kada je moj otac Stevan bio u Vukovaru. Facebook stranicu sam odlučila napraviti jer je, kao što i sami znate, popularna širom svijeta i cilj mi je da što više ljudi sazna o Davoru i našem slučaju, u nadi da će se netko tko zna nešto javiti. U samo tri dana, a stranica je napravljena 24. ožujka, mnogi su se ljudi javili kako bi izrazili svoju podršku. Dosta ljudi iz Vukovara, ali i iz cijele Hrvatske, dobro se sjeća slučaja. Javili su se davno izgubljeni mamini i tatini prijatelji i vršnjaci koji danas žive u Kanadi, Engleskoj, Norveškoj, Njemačkoj, Americi. Čak i djeca, danas odrasli ljudi, koji su išli s Davorom u isti razred. Svi žele pomoći, no konkretnih informacija nema – opisuje Sanja koja je te davne 1988. imala samo tri godine. No, dobro se sjeća potrage i strašnog saznanja da nekoga tko je bio tu i pazio na nju, jednostavno više nema. Njezin brat Davor, rođen 18. srpnja 1979. godine, tog kobnog utorka, 16. kolovoza 1988., u domu u Borovu Naselju dugo je molio majku Miru da ga pusti na bazene. Uvjeravao ju je da je velik, da će paziti i vratiti se do pet sati popodne. Bio je to prvi i posljednji put da ga je pustila samog s vršnjacima. I to samo na jedan sat. Otišao je iz stana u 16 sati i više se nikada nije vratio.
Svjedočanstva djece
Tijelo nikada nije pronađeno, a djeca koja su bila s Davorom svjedočila su tad da mu je nepoznat čovjek ponudio čokoladu, a onda ga uhvatio, začepio mu usta rukom i odvezao u crvenom automobilu stranih tablica. Djeca su, istina, i mijenjala svoje iskaze tako da su bila od male koristi policiji. Sumnjalo se da se možda otišao okupati u obližnji Dunav pa se utopio, no i to je u konačnici odbačeno. Obitelji su se javljali i razni vidovnjaci tvrdeći da je živ, da je u susjednoj Vojvodini, da je u Italiji...
– Iskazi da ga je odvezao muškarac koji mu je dao čokoladu su upitni, ali su i sve što imamo. Davor je bio aktivno i energično dijete, volio se igrati vani, bio je dobar plivač i imao smeđi pojas u karateu. I jako je volio brinuti se za svoju mlađu sestricu, za mene – dodaje Sanja. Ta je tragedija pokrenula dotad neviđenu potragu na području bivše Jugoslavije za dječakom smeđe kose, smeđih očiju koji je posljednji put viđen u crvenim kupaćim gaćicama.
– Sljedeći mi je korak da napravimo fotorobot Davora kako bi izgledao danas i stavimo ga na Facebook da bismo povećali šansu da ga pronađemo – otkriva nam sestra, koja s obitelji danas živi u gradu Mississaugi u kanadskoj državi Ontario. Odselili su se 2001., nedugo nakon što su gostovali u “Latinici” u emisiji o nestalim osobama. A nikada neće odustati od potrage za nestalim sinom i bratom, koji je i u Nacionalnoj evidenciji nestalih osoba (NENO) među 2494 nestale osobe.
Noćna mora svakog roditelja!