Javna su poduzeća na suradnju s Fimi Medijom Nevenke Jurak potrošila od travnja 2007. godine oko 180 milijuna kuna. Kako se Nevenku Jurak tereti za 16 milijuna kuna, postavlja se pitanje gdje je završio ostatak novca. Sudbinu novca tek treba otkriti, ali u kuloarima već imaju sasvim logičnu priču: dio novca je završio u stranačkoj blagajni i odmah je potrošen u kampanjama te na ostale stranačke aktivnosti, dok je veći dio preko Austrije, klasičnim bankarskim transakcijama, završio na tajnim računima u Lihtenštajnu. Novac je prebacivan uz pomoć austrijske Hypo Alpe Adria banke.
A da nije bilo prvih rođaka Jadranke i Darinka Kosora, Fimi Media bi i danas bila samo kuloarska priča. Predsjednik HSLS-a Darinko i predsjednica Vlade i HDZ-a Jadranka usklađivali su stavove o smjeni Hrvoja Vojkovića s čela Croatia osiguranja. A kad je Vojković doznao da su mu dani odbrojani, priprijetio je Jadranki Kosor, preko posrednika Damira Mihanovića, da će u javnost izaći s aferom Fimi Media o kojoj je znao sve, a nije direktno sudjelovao. Tada se kolo počelo odmotavati, a Vojkovićev član uprave Damir Mihanović USKOK-u je ispričao sve što je znao.
Nitko se ničega ne sjeća
Mihanović je, naime, bio veza između Croatia osiguranja i Vlade, odnosno Sanadera, a Vojković je 2007., kad je Mihanović odlazio na sporni sastanak, bio ljutit i povrijeđen, uvjeren da su mu već tada dani na čelu državne osiguravateljske kuće – odbrojani. Ovoga ljeta smijenjeni Mihanović kod svog je iskaza ostao i na drugom ispitivanju u USKOK-u, dok su ostalima, koji su se nečega prisjećali na prvom obavijesnom razgovoru, početkom ljeta, kad su drugi put pozvani da svjedoče, sva sjećanja na sastanak u Vladi izblijedjela. Nitko se više ničega ne sjeća.
A sastanak HDZ-ovih direktora javnih poduzeća s Ivom Sanaderom, Mladenom Barišićem i Ratkom Mačekom, ključan je za priču. Dogodio se 4. travnja 2007. u dvorani 121 na prvom katu, za ulaštenim ovalnim stolom u Banskim dvorima, gdje se i inače održavaju masovniji sastanci. Trojac na čelu sa Sanaderom kasnio je pola sata. Direktori su bili postrojeni uz prozor, a tadašnji premijer s pratnjom sjeo je uza zid. Sanader je prvih 15 minuta polusatnog sastanka “potrošio” na razgovor s Ivanom Mravkom i Darinkom Bagom na teme koje s Barišićem i Fimi Medijom nemaju veze.
– Dečki, može li se kako pomoći – pitao ih je premijer i nudio pomoć Vlade državnim tvrtkama.
Razgovor je potrajao, ali nije bio ni konstruktivan ni otvoren jer to pred još 13 kolega i nije bilo moguće. A Bago je, kako je i dotad običavao, u razgovor ubacio i svoje izvoznike i potporu njima. Nakon toga, čavrljanje je zamijenila prava tema sastanka.
– Znate Mladena. Mladen će vam se javiti. Odazovite se na sastanak – kazao je Sanader i prepustio riječ tadašnjem rizničaru HDZ-a i šefu Carine Mladenu Barišiću, koji je tek najavio pozive svoje tajnice. Drugi dan je Barišićeva tajnica počela pozivati direktore, a oni su se redom odazivali na sastanke.
“Ovo je Nevenka...”
– Ovo je Nevenka Jurak iz tvrtke Fimi Media. Bavi se marketingom, ona može pomoći... Bili ste jučer. Sve znate – govorio je Barišić nakon čega je riječ preuzela N. Jurak. Ljudi koji su s njom radili govore kako je Jurakova bila spremna na sve ne bi li realizirala poslove, znala je zbog iste stvari dolaziti i desetak puta u isto poduzeće. No gard joj je bio “šefovski”.
– Ponašala se kao da je iznad svih nas, kao naša šefica. Iako na papiru nije bilo tako, u stvarnosti i te kako jest – kaže jedan od direktora javnih poduzeća tvrdeći kako je Jurakova bila među najmoćnijim ljudima u Hrvatskoj u to vrijeme. Istovremeno, iz konkurentskih kompanija u nevjerici su slušali o Fimi Mediji i njenoj vlasnici jer prije toga za nju nisu čuli.
– Dobivala je nevjerojatne poslove. I bila je bahata. Ili, točnije, bili su bahati. Sve su radili preko jedne tvrtke. A da su posao raspodijelili na njih nekoliko, teško bi ih se otkrilo – uvjeren je Večernjakov izvor blizak istrazi.
Od svih javnih poduzeća najviše novca u Fimi Mediju dolazilo je iz HEP-a. Ne zbog velikih potreba za reklamiranjem, riječ je, dakako, o monopolistu u Hrvatskoj, nego zbog situacije, bolje rečeno, neprilike u kojoj se tadašnji šef HEP-a Ivan Mravak našao. Naime, član uprave u to vrijeme bio je Ante Despot, zet Mladena Barišića. Mravak ga nije gotivio, dapače zbog malverzacija koje je radio, Mravak mu je namjestio anonimnu prijavu i pokušao ga smijeniti. Iz tog je vremena i uradak “Razotkrivanje kriminala u Hrvatskoj elektroprivredi”, u kojemu je upravo Despot glavni negativac. No, cijena svega bila je golema.
Gdje je ostatak?
Najprije se morao suočiti s Ivom Sanaderom kojega je, priznao je i sam Mravak u jednom razgovoru, prijatelj Barišić odlično izbrifirao. Tada je Sanader Mravka prekorio da Despot ništa nije radio za vlastite, već za stranačke interese te da bez tih istih stranačkih interesa HDZ ne bi dobio izbore, pa ni on tada ne bi moga sjediti u udobnoj fotelji predsjednika uprave HEP-a. Dok je Sanader korio riječima, nakon što je Despot otišao iz HEP-a, Barišić je Mravku život pretvorio u pakao. Apetiti za HEP-ovim novcem bili su nevjerojatni, u nekim trenucima neizvedivi, ali Mravak je, da bi opstao, ispunjavao svaki Barišićev hir. I opet sve kroz poslove s Fimi Medijom. Zbog Despota je Mravak u Fimi uplatio milijune kuna.
Osim Mravka, priča se među sudionicima sastanka iz travnja 2007. godine, još je jedan direktor izvukao deblji kraj zbog Fimi Medije.
Ime nitko ne želi otkriti, ali kažu da je bila riječ o netom instaliranom stranačkom pulenu koji je uporno odbijao Nevenku Jurak i Mladena Barišića. Kad je stvar postala ozbiljna, dobio je poziv u audijenciju kod Ive Sanadera. Galame nije bilo, tek prijateljsko uvjeravanje i “logična objašnjenja” Ive Sanadera.
– Ja ne mogu kao premijer sve stići sam pa s vama komunicirama preko prijatelja – kazao mu je šef Vlade, a dan poslije nazvao ga je Barišić i posao je konačno dogovoren.
Još jedan sastanak
Osim sastanka 4. travnja 2007. godine, istražitelji bi uskoro u slučaju Fimi Medije mogli početi istraživati i još jedan sastanak na kojem su bili “operativci” iz Ministarstava, državnih agencija i ostalih institucija. Kao i onaj s direktorima javnih poduzeća, i ovaj je sastanak također održan u Vladi prije ljeta 2007. godine. Modus operandi bio je identičan: Sanader traži kooperativnost i upućuje na Mladena Barišića, koji preuzima, a Ratko Maček statira. Nakon toga slijede pojedinačni razgovori u Carini s Mladenom Barišićem i Nevenkom Jurak. Koliko je ljudi bilo na sastanku, zasad nije otkriveno, kao i sastav pozvanih. Poznato je tek da su ugovarani poslovi marketinškog zastupanja i promocija pojedinih državnih projekata.
Ubrzo će i ovi nositi perike... Biseri budućih diplomata o Jugoslaviji Austrijski naučnik objavio je neke od izjava svojih studenata u vezi sa istorijom Jugoslavije. Mnogi misle da na Kosovu žive Alžirci, da je Češka bila deo Jugoslavije ili da je Tito bio službenik Otomanskog carstva. Bildunterschrift: Großansicht des Bildes mit der Bildunterschrift: Florian Biber Florian Biber je austrijski naučnik luksemburškog porekla. Perfektno govori srpski, ima bogato radno iskustvo i odlično poznaje Balkan. Već nekoliko godina predaje „Istočnoevropske studije“ na Odseku za politiku i međunarodne odnose jednog renomiranog univerziteta u Velikoj Britaniji. Kroz dugogodišnji akademski rad sakupio je najzanimljivije zablude svojih studenata, koje se odnose na istoriju Jugoslavije i istočne Evrope uopšte, te ih nedavno, putem svog internet-bloga, i objavio. Tako je nastala ova izuzetno neobična hronologija događaja sa činjenicama koje do sada sigurno niste znali. Bez neprijatelja u antičkom dobu Kada je u pitanju nastanak Jugoslavije, kod britanskih studenata javljaju se prve dileme. Tako jedan od njih objašnjava da je Jugoslavija uspela da opstane toliki niz godina (pa čak i vekova) samo zahvaljujući činjenici da još od antičkog doba nije imala nijednog „pravog“, velikog neprijatelja koji bi je mogao ozbiljnije ugroziti. Kakva sreća! Trebalo bi istražiti šta li se desilo sa vrednim artefaktima iz antičke jugoslovenske istorije – sigurno bi mogli iskoristiti za pospešivanje turizma na ovim prostorima. Jedan drugi budući britanski politikolog nastanak Jugoslavije ipak datira znatno kasnije. On tvrdi da je to država koju je, uz upotrebu sile, za vlastite potrebe stvorilo Otomansko Carstvo, koje je angažovalo „svog službenika Tita“, koji je kasnije bio zadužen samo za održavanje reda. I mora se priznati da je zaista bio dobar u tome. Međutim, prema pojedinim navodima „poslednjih nekoliko godina pre svoje smrti, Tito je postao veoma zaboravan, a uz to je nosio užasnu periku“. Bildunterschrift: Tito - turski pion sa lošom perikom Kako su ispitni rokovi odmicali, tako se i period nastanka Jugoslavije barem malo približavao 20. veku. Ali javljaju se nova pitanja – ko je zapravo činio tu Jugoslaviju? Odgovor daje još jedan od Biberovih studenata – Država Jugoslavija je formirana 1929. od Kraljevine Srba, Hrvata i Čeha. Alžirci, Albanci, ma sve je to isto… No, ovo nije bila jedina nedoumica kada je reč o definisanju članica bivše nam zajedničke države. Najbolji primer je citat iz Biberovog bloga, gde anonimni autor(ka) tvrdi da je „Jugoslavija bila sastavljena od osam Republika, među kojima su ipak dve pokrajine: Kosovo i „Vojvonec“. Onima koji do sada nisu čuli za „Vojvonec“, sledeća će definicija možda zvučati prihvatljivije: „Pokrajine Jugoslavije činile su Srbija, Hrvatska, Slovenija, Jugoveada i druge“. Govoreći o pokrajinama, zanimljivo je čuti i da je jedna od njih bila (ili je možda, po mišljenju pojedinaca, čak još uvek) naseljena za naše podneblje prilično egzotičnim stanovnicima. „Kosovo je bilo 95% alžirsko“ – tvrdi jedan od mladih Britanaca. Albanci, Alžirci – zašto da budemo sitničavi? Sve je to „tu negde“, ako ništa drugo – bar po azbučnom redu. Milošević kao „pita od trule jabuke“ Bildunterschrift: Znanje o raspadu Jugoslavije nije ništa bolje: Izetbegović, Tuđman, Milošević I kada se govori o raspadu Jugoslavije i konfliktima koji su proizašli iz toga, mlade nade britanske diplomatije razvile su svoje alternativne teorije. Tako je jedan od njih izjavio da je na Balkanu sve krenulo po zlu kada je Slobodan Milošević pokušao da zauzme „glavni grad Hrvatske Dubrovnik“, što mu nije pošlo za rukom. No, mora se priznati da mladim akademicima ipak ne nedostaje kreativnosti u izražavanju, što se vidi po zanimljivom poređenju Miloševića sa „pitom od trule jabuke“. U tumačenju britanskih studenata i problem Kosova izgleda sasvim drugačije. Oni su naime uvereni da je Kosovo bilo nezavisna država preko 600 godina, i tek za vreme poslednjeg rata palo pod srpsku vlast od koje se onda ponovo oslobodilo. I dalje međutim ostaje otvoreno pitanje šta se u svim tim zbrkama zbilo sa Alžircima?