Jedno od moćnih i učinkovitih oružja u diskreditiranju Hrvata iz BiH su tajni i zaštićeni, a zapravo lažni svjedoci. Iza mnogih stoji ratna tajna bošnjačka služba (AID). Iako je već davno službeno ugašena, ona je i danas itekako moćna. Od završetka rata nekoliko stotina takvih svjedoka optuživalo je nevine ljude i “otkrivalo” masovne grobnice. Kao što je to prošlotjedni slučaj u kojemu je “pokajnik” pokazao mjesto gdje su, navodno, zakopani bugojanski Hrvati.
Ovo je čak trideseta lokacija u Bugojnu koja se ispostavila lažnom. Iako je kazna za ovakve laži i do 10 godina, “svjedoci” se ne boje odgovornosti. Stoga smo u Večernjaku snažno naglasili najnovijeg “bugojanskog pokajnika” iz dva razloga; ako je lagao, neka konačno pod pritiskom javnosti netko odgovara, ako nije, onda će se nakon 22 godine doznati istina o nestanku bugojanskih Hrvata. Bager razotkrio – “pokajnik” je lažljivac.Za razliku od bugojanskog “svjedoka”, mnogi su laž uspjeli prodati kao istinu. Kakvu je golgotu prošao vozač Željko Ćosić koji je optužen da je sam sebi (?!) i hrvatskom doministru federalnog MUP-a Jozi Leutaru (1999.) pod automobil postavio bombu.
Merimu Galijatoviću, koji je njega i još petoricu Hrvata lažno optužio, država je obećala milijun maraka. Dokazanom kriminalcu odmah su isplatili 250.000 KM (milijun kuna). Vozač Ćosić i drugi završili su u zatvoru. Tijekom sudskog procesa domaću i svjetsku javnost sarajevski mediji uvjerili su kako su Hrvati barbari koji, eto, ubijaju i svoje ministre. Nakon nekoliko godina kada se razotkrilo da je Galijatović lagao, ta vijest više nikome nije bila važna.
Na slučaj Leutar podsjetio je novi kriminalac, zenički zatvorenik Mensur Hodžić. Poslao je pismo u kojemu se “sjetio” tko je prije 16 godina izvršio atentat. Među ostalim, optužio je i Dragana Čovića. Kada mu nisu ispunjena obećanja za “probuđeno sjećanje”, on je ovih dana priznao laž i otkrio kako su ga na to nagovorila dvojica “bošnjačkih agenata”. Nije teško pretpostaviti po čijem nalogu. Kao i o bugojanskim Hrvatima, doministru Jozi Leutaru, skriva se istina i o ubijenom hrvatskom generalu Vladi Šantiću. Njega je bošnjački general Atif Dudaković u enklavi Bihać, koju su zajedno branili, pozvao na proslavu 8. ožujka 1995. Od tada mu se gubi svaki trag. Godinama ga traže na raznim lokacijama.
U nizu brojnih dezinformacija, prošle godine “svjedok” je pokazao plastične bačve u kojima se, tvrdio je, nalaze karbonizirani ljudski ostaci. Tijelo ubijenog generala je, prema priči svjedoka, strpano u jednu od njih, u koju su nakon toga do vrha uliveni benzin, nafta i razrjeđivač. Istražiteljski tim je nakon analize utvrdio da u spomenutim bačvama uopće nema ljudskih ostataka.Jedan od zaštićenih svjedoka optužio je i Vicu Vukojevića za silovanje Bošnjakinje. Poslije je dokazano da ta žena uopće ne postoji. Kada se ispostavilo da je priča lažna, objavljena je tek kao mala vijest. Hrvati u BiH na razne načine su kompromitirani, osobito zbog Haaga.
Nema hercegovačkog župnog ureda i samostana u koji nisu upirali da se tamo skriva general Gotovina. Franjevca Petra Krasića iz Blidinja zbog toga su stavili na američku crnu listu. SFOR je čak u Rami uhitio nastavnika tjelesnog odgoja Luku Faletara koji je po dojavi svjedoka sličio Gotovini. Ispostavilo se poslije kako hrvatski general za vrijeme bijega nije nijednom boravio u BiH. Međutim, tajnim bošnjačkim službama tada neprovjerljive informacije bile su moćno oružje za diskreditiranje Hrvata. Dakako, slično su to radili i Srbima. Bilo bi zanimljivo napraviti analizu svih lokacija na koje su “svjedoci” slali strane vojnike u lov na Karadžića i Mladića.
Vjerujući njihovoj autentičnosti svakodnevno su se sramotili u “spektakularnim akcijama”. Osobito kada su tražeći ratne zločince u njegovoj kući i crkvi na Palama SFOR-ovci pretukli pravoslavnog svećenika Jeremiju Starovlaha i njegova sina. Deseci ljudi stavljani su na crne liste kao pomagači haaških bjegunaca, a da protiv njih nije bilo nikakvih dokaza, osim izjava “svjedoka”. Slični informatori korišteni su i u montiranim procesima protiv brojnih bh. političara u međunarodnim pokušajima da ih se disciplinira. Rezultat je uvijek isti: pravosuđe kompromitirano, optuženici i žrtve povrijeđeni, a svjedoci – uglavnom bez sankcija.
Dok god država lažnim svjedocima štiti stvarne zločince, Hrvati i Srbi neće vjerovati u “sarajevsko-bošnjačko pravosuđe”. I daje im za pravo predlaganja drugačijih rješenja. Dodiku su ovo idealni argumenti za referendum o neustavnosti državnog Suda i Tužiteljstva na prostoru RS-a. Umjesto politiziranja tim institucijama, treba graditi njihovu vjerodostojnost. Za početak lažni svjedoci, poput bugojanskog, morali bi za opomenu biti žestoko kažnjeni, a stvarni krivci procesuirani. U protivnom, nikada nećemo doznati je li general Atif Dudaković uklonio generala Šantića, zašto je ratni načelnik Dževad Mlaćo pisao: likvidirajte zarobljene bugojanske Hrvate, kako je AID izvršio atentat na Jozu Leutara...
Ubojstvo generala Šantića, ubojstvo ministra Leutara i još niz nerazjašnjenih političkih ubojstava Hrvata u BiH dali su legitimitet ubijanju Hrvata u ovoj zemlji. Sve je se legaliziralo na štetu Hrvata u BiH. Čak nam se i ovi svjedoci smiju u oči, a mi im u ovoj zemlji ne možemo ništa jer nemamo nikakvu zaštitu. Hrvati u BiH su vrijedan i dobar narod zatočen u tvorevini koja ne funkcionira i koji će uvijek težiti svojoj matičnoj domovini, ma koliko god to neki htjeli osporiti. Jozo, čekamo zapovjed - Treći entitet ili bar Federalna jedinica da dobijemo kakvu takvu sigurnost jer će nas pojesti mrak u ovoj državi.