Pojavu treba osuditi, ali druga Sabu spasiti. To je još jedna rečenica u nizu koja će ući u anale hrvatske političke zbilje, a autor joj je Zlatko Komadina, jedan od vodećih ljudi SDP-a, komentirajući nepravomoćnu presudu protiv bivšeg vukovarskog gradonačelnika zbog političke korupcije. Kako god završila pravosudna priča sa Željkom Sabom, SDP i njegovi ljudi još su jednom dokazali i pokazali da među njima vlada krajnje licemjerje prema demokratskom društvu, njegovim načelima, pitanju odgovornosti, ali i da se prema svim pojavama treba na isti način odnositi, pa tako i prema ljudima koji su nositelji takvih pojava!
Jer se postavlja logično pitanje, kako to da Sabo već nije izbačen iz SDP-a, a izbačena je bivša sisačka županica Marina Lovrić-Merzel, za koju je sisački SDP ustvrdio da je prekršila programska načela i ciljeve stranke, da time šteti ugledu stranke, da sumnje u korupciju izazivaju “zgražanje i sram kod svakog člana SDP-a koji poštuje i provodi programska načela stranke, koja su nespojiva s korupcijom i kriminalom, što se posebno odnosi na obnašanje odgovorne javne dužnosti na koju je netko izabran kao kandidat SDP-a” te da “u SDP-u nema i neće biti mjesta za pojedince koji su javnu službu odlučili iskoristiti za osobno bogaćenje”. Kako to da je bivša županica izbačena iz SDP-a, a da Sabo nije, iako protiv županice još ni suđenje nije počelo, a protiv Sabe već imamo prvu nepravomoćnu presudu? Ili je glavni razlog u tome što je drugarica Marina položaj koristila za osobno bogaćenje, kako to drže u SDP-u, a da Sabo nije ništa osobno profitirao, nego je on radio samo za interese SDP-a? Nije li Vrhovni sud, kad je prihvatio snimljeni razgovor kao dokaz protiv Sabe, jasno u obrazloženju naveo da nastojanje optuženika (gradonačelnika Sabe) da kupnjom vijećničkog mandata članice druge političke stranke izmijeni izvornu biračku volju građana Vukovara, predstavlja izrazitu prijetnju demokraciji? I ne samo to nego Vrhovni sud napominje, imajući na umu interes cjelokupnog hrvatskog društva i prevenciju takozvane trgovine mandatima, da postupanje Sabe treba smatrati teškim kaznenim djelom! I to sve nije dovoljno SDP-u da ga izbace iz stranke jer teško sramoti partiju i njezine članove. Umjesto toga, SDP se nadao da će preko Sabe i dalje možda vladati Vukovarom. Koji sumrak pameti i demokracije.
Ali ništa čudno od SDP-a! Već smo se puno puta uvjerili kako Zoran Milanović i partija doživljavaju demokraciju i pravnu državu. Onako kako njima odgovara i kako su oni zacrtali da treba biti. Zato smo i imali nevjerojatan niz napada na hrvatsko pravosuđe, na suce, jer nisu poštovali volju partije i Velikog vođe. To da bi Sabo ili bivša županica trebali osobno poduzeti korake i maknuti se iz političkog života, barem dok pravosuđe ne kaže svoje, to ne pada nikome na pamet. Bivša je županica postala bivša tek zbog svojih interesa, a tako se i svi drugi ponašaju. Kakva demokracija, kakvi principi, kakva odgovornost...
No u Hrvatskoj je sve moguće. Tako je moguće da je Mirela Holy sada velika uzdanica hrvatske politike, a u demokratskom zapadnom društvu za nju politike više ne bi bilo nakon njezina e-maila kao ministrice. U tome je razlika između balkanske politike i zapadne demokracije. Moguće je i to da se uzdanica desnice na predsjedničkim izborima Milan Kujundžić u tajnosti nalazi s Ivom Josipovićem kojega ta ista desnica ne može smisliti. Ali očito obojica imaju svoje interese u pokušajima nekih dogovora. Stoga ne čudi i kad Josip Leko za Komadinin spomenuti komentar kaže, u pokušaju relativiziranja, da je to mali ostatak iz bivšeg sustava. Drugovi, svi ste vi balast bivšeg sustava. Zato se danas svi skupa koprcamo u nekoj poludemokraciji i polutržišnoj utakmici, a zapravo na svakom koraku imamo relikte socijalizma, i u osobama i u pojavama. Dakako, ne samo u SDP-u nego i u HDZ-u, i drugdje.
Sve mi to znamo i vidimo. Ali narod je lijen, teško im izaći na izbore i pomesti bag.ru za vijeke vjekova. Ne samo sa vlasti, nego procesuirati, oduzeti svu nelegalno stečenu imovinu i potrpati po zatvorima.