Branko Roglić i Emil Tedeschi jedina su dva hrvatska poduzetnika sa statusom vlasnika “multinacionalne kompanije” na koje će se odnositi europska Direktiva o radničkim vijećima. Ta direktiva daje pravo radnicima zaposlenima u europskim multinacionalkama da osnivaju radnička vijeća na internacionalnoj razini.
U zakonu prije ulaska u EU
Pod okriljem Ministarstva rada dovršavaju se pregovori socijalnih partnera o promjeni Zakona o radu u dijelu koji regulira radnička vijeća jer se Hrvatska obavezala da će najnovije odredbe iz EU direktive ugraditi u domaći zakon prije nego što uđemo u EU. U zakon ugradit će se brojne tehničke detalje o proceduri i načinu izbora radničkih vijeća u multinacionalkama, a tužna je činjenica da na pragu ulaska u EU Hrvatska ima samo dvije tvrtke koje će ta direktiva obvezivati izvan njezinih granica. Direktiva definira multinacionalku kao tvrtku s 1000 zaposlenih koja posluje u najmanje dvije članice EU, a u svakoj pojedinoj zemlji zapošljava najmanje 150 radnika. Atlantic grupa sa 4300 zaposlenih ima tvrtke u Njemačkoj, Sloveniji i Velikoj Britaniji pa se njihovi radnici od srpnja mogu povezati putem internacionalnog radničkog vijeća. Isto pravo dano je i za 2800 radnika zaposlenih u tvrtkama koje su u vlasništvu Branka Roglića, vlasnika Orbica, i brojnih drugih tvrtki. Roglić ima tvrtke s više od tisuću zaposlenih u Bugarskoj, Mađarskoj i Sloveniji, ali nijedna od njih, kaže, nema radničko vijeće.
– Nisam im branio da se organiziraju, ali u mojim tvrtkama nema sindikata. Svaki radnik može sa mnom razgovarati kad god hoće. Što se mene tiče, mogu osnovati i radničko vijeće ako žele, ali moraju znati da ja to neću plaćati – rezolutan je Roglić. Direktiva ga, međutim, obvezuje upravo na to – da financira rad radničkih predstavnika.
U Atlantic grupi navode da poštuju sve propise pa će tako i direktivu o radničkim vijećima ako to zaposlenici zatraže. Todorićevo carstvo prostire se na prostoru bivše Jugoslavije, tako da zasad njega direktiva neće obvezivati sve dok Srbija, BiH ili Makedonija ne uđu u EU.
Obveza će ići i u drugom smjeru, multinacionalke sa sjedištem u drugim EU članicama, koje su vlasnici brojnih tvrtki u Hrvatskoj, od srpnja će u svoja internacionalna radnička vijeća morati uključiti i predstavnike iz Hrvatske. MOL i Heineken dali su radnicima iz Hrvatske status promatrača u svojim internacionalnim vijećima, a od srpnja postat će punopravni članovi. U tvrtki Shott Borall radnici pulske staklare već imaju punopravni status. Od srpnja će im to pravo morati osigurati sve druge EU multinacionalke.
Osim u dijelu radničkih vijeća, socijalni su se partneri dogovorili i o izmjeni Zakona o radu u dijelu koji regulira prekovremeni rad. Ubuduće, prekovremeno će se moći raditi najviše 8 sati tjedno ili 180 sati godišnje. No, usporedno s lakšim dijelom zakonskih promjena počeli su pregovori i o novom Zakonu o radu s bolnim temama poput ugovora o radu na određeno, otkaza, otpremnina i plaća. Ministar rada Mirando Mrsić nada se konsenzusu i usuglašenom prijedlogu zakona već do sredine srpnja. U sindikalnim krugovima smatraju da je dogovor moguć, ali očekuju ustupke i od države, posebno kod tvrtki u poteškoćama koje ne isplaćuju plaće. Različite su ideje i o reguliranju otpremnina, od toga da se sve prepusti kolektivnim ugovorima, pa i do kopiranja novog austrijskog modela redovitih uplata na osobni račun za slučaj otkaza. Prema sadašnjem zakonu, otpremnina iznosi trećinu plaće po godini staža, a najviše šest plaća, no kolektivni ugovori mogu definirati i povoljnije iznose.
Rad na određeno
Pod povećalo će i ugovori na određeno, koji bi se mogli obnavljati više puta pa i dulje od tri godine. Poslodavci bi mijenjali i odredbe o otkazivanju ugovora o radu, a kao stručnog suradnika angažirali su i dekana Pravnog fakulteta dr. Željka Potočnjaka, autora prvog hrvatskog zakona o radu.
jel to znači da oni koji moraju raditi deset sati dnevno od ponedjeljka do subote ne moraju biti plaćeni za prekovremeno? banda samo donosi neke zakone a nama svakim danom sve veća muka od njihove diktature.