'Premijer Plenković se s uvažavanjem i razumijevanjem odnosi prema pitanjima nacionalnih manjina'

U razgovoru za Večernji list, zastupnica albanske, bošnjačke, crnogorske, sjeverno makedonske i slovenske manjine, Ermina Lekaj Prljaskaj govorila je o smanjenju budžeta grada Zagreba za nacionalne manjine, odnosima u koaliciji, najnovijem incidentu na Sjeveru Kosova kao i o sve učestalijoj tezi Velike Albanije.

U želji da uštedi, nova zagrebačka vlast reže troškove pa tako rebalans proračuna grada Zagreba nije zaobišao ni nacionalne manjine. Kako komentirate to rezanje troškova i koliko će ono utjecati na daljnji rad manjina?

Obzirom na gospodarsku krizu izazvanu pandemijom COVID -19, u potpunosti podržavam sve oblike mjera štednje pa tako i u rezanju nepotrebnih proračunskih troškova kako na nacionalnoj tako i na lokalnoj razini. Međutim nužno je uspostaviti prioritete i jasno definirati stvarne potrebe manjinskih zajednica. U ovom slučaju ne radi se samo o proklamiranom smanjivanju, već u određenoj mjeri i stvarnom ukidanju nužnih sredstava potrebnih za realizaciju programa namijenjenih nacionalnim manjinama. Bez realizacije programa usmjerenih primjerice na izdavaštvo, informiranje i kulturni amaterizam nacionalnih manjina, ne možemo govoriti o afirmaciji i zaštiti njihovih prava kao ni o ravnopravnoj inkluziji manjina na društvenoj i političkoj sceni. Smatram da je u ovom slučaju potrebno što prije sjesti za stol i zajedno s vodstvom Grada Zagreba definirati prioritete u odnosu na manjinske zajednice. Vjerujem da ovo razmišljanje dijele predstavnici i ostalih nacionalnih manjina te da nam je svima u zajedničkom interesu da i pripadnici manjinskih zajednica poput svih ostalih građana budu potaknuti za participiranje u kreiranju i donošenju odluka vezanih za čitavu lokalnu zajednicu.

Kako komentirate eskalaciju nasilja na Kosovu i napete odnose u regiji?

Kosovska policija je postupila u okviru svog mandata. Oni su poveli akciju protiv krijumčarenja robe na nekoliko lokacija na Kosovu, uključujući i općine na sjeveru. Apsolutno je pravo svake suverene države da uspostavi pravni poredak na čitavom svom teritoriju. Povijest posebno, ovih naših prostora trebala bi nas nečemu naučiti. Nasilje, prijetnje i zveckanje oružjem nisu rješenje pa tako ni u ovom slučaju odnosa između Srbije i Kosova. Za bilo kakav partnerski odnos potrebna je ravnopravnost i uvažavanje s obje strane. Napetosti između dviju država moraju se riješiti za pregovaračkim stolom. Prvi i osnovni preduvjet za bilo kakav daljnji napredak u dijalogu između Srbije i Kosova jest priznanje kosovske državnosti od strane Beograda. Ono što primjećujem jest to da nam se u javnom i medijskom prostoru, kao autoriteti u poznavanju ove problematike serviraju pojedinci koji krajnje pristrano interpretiraju aktualne događaje i odnose između dviju država, favorizirajući samo službenu politiku Republike Srbije. No s druge strane, čitajući komentare građana na društvenim mrežama, uviđam da su njihove spoznaje mnogo objektivnije i realnije od forsiranih medijskih prikaza.

U javnosti se često može čuti sintagma „Velika Albanija“. Možete li nam pojasniti o čemu se tu zapravo radi?

Albanija, Kosovo, Sjeverna Makedonija i Crna Gora teže postati članicama Europske unije. Njihovim pristupanjem I otvaranjem granica otvara se mogućnost veće suradnje među Albancima, što sada zbog objektivnih razloga, nije slučaj. Smatram da se sintagma Velike Albanije, zloupotrebljava u dnevno političke svrhe kako bi se naštetilo albanskim nacionalnim interesima. Moramo se kratko vratiti u povijest.

Albanski etnički prostor se početkom 20. stoljeća prostirao na području 4 osmanska vilajeta: Kosovski, Skadarski, Monastirski (Bitoljski) i Janjinski. Dakle na površini koja je dvostruko veća od površine današnje Republike Albanije. Albanski nacionalni program formuliran je u Prizrenu 1878. godine, abeceda je prihvaćena na Kongresu u Bitolju, a najveći albanski centar je bilo Skoplje. Dakle, sve izvan teritorija današnje Republike Albanije.

Albanski nacionalni i etnički prostor je raskomadan nakon Prvog balkanskog rata. Kraljevini Srbiji je tada pripalo Kosovo i veći dio današnje Republike Sjeverne Makedonije. Kraljevina Crna Gora je osvojila Dukađinsku oblast i grad Peć, dok je Skadar držan u okruženju. Grčka vojska je osvojila južni Epir, a potom su osvojili i Janjinu. Granice današnje Republike Albanije odredile su tadašnje velike europske sile, a da nisu uzimale u obzir da je većina albanskog naroda ostala izvan granica novoformirane albanske države. U trenutku vojnog osvajanja Kosova od strane srpske i crnogorske vojske, albanski narod je činio pretežitu većinu na Kosovu. Kako bi promijenili etničku sliku Kosova, srpske vlasti su vršile masovne deportacije albanskog stanovništva, provodile etničko čišćenje, ali i demografski inženjering naseljavajući srpske koloniste.

Tek proglašenjem neovisnosti Republike Kosovo albanski narod je napokon mogao postati svoj na svome - većinski narod, što je i oduvijek i bio, ali većinski narod koji pripadnicima svih nacionalnih manjina osigurava pravo na neometan kulturni i gospodarski razvoj.

Nacionalne manjine dio su parlamentarne većine i podupiru rad Vlade RH. Kakva je prema Vašem mišljenju suradnja unutar koalicije?

Predstavnici nacionalnih manjina su konstruktivan element vladajuće većine. Osobno izražavam veliko zadovoljstvo suradnjom i odnosima unutar vladajuće koalicije. Posebno bi istaknula uvažavanje i razumijevanje pitanja nacionalnih manjina od strane predsjednika Vlade RH mr.sc. Andreja Plenkovića. To je posebice došlo do izražaja nakon velike tragedije, stradavanja državljana Republike Kosova u prometnoj nesreći ovog ljeta prilikom čega je premijer Plenković pokazao iznimnu razinu razumijevanja, humanosti i podrške. U znak zahvale Vlada Republike Kosovo donijela je odluku o proglašenju premijera Plenkovića, počasnim građaninom Republike Kosovo. Smatram da je to još jedna korak u nastavku dobre suradnje i između dviju zemalja.

Kako ocjenjujete trenutni položaj manjina u RH i kakve su njihove perspektive u budućnosti?

Moram naglasiti da je po pitanju normativnih rješenja koje reguliraju prava manjinskih zajednica Republika Hrvatska postigla vrhunski standard koji može biti uzor mnogim zapadnoeuropskim državama. Međutim, moramo biti svjesni, da sam zakonski okvir nije dovoljan, ako nismo osigurali mehanizme za njegovu implementaciju. Radi se o tzv. drugoj ili višoj razini pravne sigurnosti, za ostvarenje koje koordinirano moraju raditi tijela izvršne i sudbene vlasti.

Moja zadaća kao predstavnice pet nacionalnih manjina u Hrvatskome saboru jest zaštita i afirmacija njihovih prava i interesa, njihova pozitivna društvena integracija te očuvanje njihovog manjinskog identiteta , jezika i običaja koji predstavljaju značajan doprinos bogatstvu i raznolikosti hrvatskog društva.