Sigurnost s kojom premijer Ivica Račan i njegovi suradnici brane prijedlog izmjena Zakona o radu odudara od redoslijeda poteza koje vuku ovih dana. Vlada je o tom zakonu trebala raspravljati 6. veljače, ali zakon će se, prema jučerašnjim informacijama, naći pred ministrima već danas, dva tjedna ranije. Vrijeme je i za Vladu i za sindikate postalo najvažniji faktor koji oblikuje njihove poteze. Sindikati ne mogu opći štrajk pripremiti preko noći, a na Markovu su ih trgu, po svemu sudeći, odlučili preteći, te će se već sutra bitka prenijeti u parlament, koji na kraju i odlučuje hoće li stati iza izvršne vlasti ili će se prikloniti sindikatima.
- I ova žurba dokaz je da nema socijalnog dijaloga. Kako možemo vjerovati Vladi kad ne poštuje ni dogovorenu dinamiku rasprave? - žali se sindikalac Zdenko Mučnjak.
Da bi doista organizirali uspješan štrajk, sindikatima je potrebno barem mjesec dana ozbiljnih priprema, obilazaka terena i razgovora s radnicima, a već sada se u sindikalnim krugovima može čuti da za prvo saborsko čitanje, bude li idući tjedan, štrajka neće biti, već se svi planovi za organiziranje radničkog bunta prenose na drugu saborsku raspravu. Prema proceduri, svaka zakonska promjena mora proći dva čitanja u Saboru, izuzev hitne, kada sve može završiti tijekom jedne sjednice. U petak će se sindikati sastati s predsjednikom Sabora Tomčićem kako bi uz potporu iskamčili i redoslijed saborskih rasprava.
- Želimo vjerovati da Zakon o radu neće ići u hitni postupak, a dogodi li se to, štrajk ćemo organizirati naknadno, kao znak protivljenja takvoj politici - kaže Mučnjak.
Jednako kao Vlada, i sindikati priželjkuju dogovor, a kao jedno od mogućih rješenja spominje se i prijedlog predsjednika Mesića da se za najspornije točke predvidi naknadna primjena. Sindikati su, na primjer, spremni podržati rješenje da se otpremnine i otkazni rokovi smanje kada Hrvatska uđe u Europsku uniju ili pak kada se poveća zaposlenost i porastu naknade za nezaposlene. Međutim, prije nekoliko dana potpredsjednik Vlade Slavko Linić izjavio je da ova Vlada želi biti korektna i ne želi preuzimati obveze koje će morati provesti njezini nasljednici, tko god to bio.
No, koliko god Ivica Račan i SDP-ovi ministri grade imidž odgovornih političara kojima je opće dobro važnije od izbornih rezultata, žurba da se što prije izglasuju promjene Zakona o radu vezana je i uz izbore i njihovu želju da nevolje protutnje što prije kako bi se što prije i zaboravile.
Čak i ako prođe predloženi zakon, vlast se u dogovoru s poslodavcima može pobrinuti za to da se u izbornoj godini njegove posljedice ne osjete previše. Privatne su tvrtke uglavnom prošle restrukturiranje, a u državnima se taj proces može držati pod kontrolom dok ne prođu izbori. Taktika dovođenja sindikata u vremenski tjesnac legitimna je, njome se možda i može spriječiti opći štrajk, ali, sa štrajkom ili bez njega, Račan ne može pobjeći od odgovornosti za posljedice koje će nastupiti s liberalnijim režimom otpuštanja radnika.
Ljubica Gatarić