Premijer zavarivač traži porez na bogate i priznanje Palestine

U ožujku iduće godine na prvim izvanrednim izborima u Švedskoj od 1958. godine Šveđani će odlučiti žele li i dalje imigrante, ali i žele li povratak države blagostanja koja je potkopana u osam godina vlasti koalicije desnog centra. Na čelu švedske vlade samo dva mjeseca održao se 57-godišnji premijer Stefan Löfven, vođa socijaldemokrata koji je tu stranku, koja je u Švedskoj vladala neprekinuto 44 godine, a onda pala, ponovo digao i doveo na vlast.  

Löfven je bio vođa metalskog sindikata u Švedskoj, po obrazovanju zavarivač s nešto dodatnog sindikalnog obrazovanja, koji je inauguracijski govor iskoristio da najavi da će njegova vlada priznati Palestinu. Nakon toga pripremio je proračun za 2015. godinu u kojem se opet dižu porezi bogatima te diže standard u zdravstvu i školstvu. Za ulaganja u bolnice, škole i u zapošljavanje kanio je dati 3,4 milijarde dolara.  

Pretežno ženska vlada  

Naime, u osam godina koalicijske vlade desnog centra, u kojoj je najveća stranka bila Umjerena stranka premijera Fredericka Reinfeldta, porezi su sniženi, ali je zato pao standard u zdravstvu i školstvu, a povećane su socijalne razlike u zemlji u kojoj nikad nije bilo kmetstva. Ipak, u bogatoj Švedskoj to nije dovelo do prevelikog nezadovoljstva vlašću desnice, koja je do kraja imala priličnu podršku među biračima, ali nedovoljnu da opet osvoji vlast. Rezultati rujanskih izbora bili su u korist nanovo narasle ljevice u koaliciji sa zelenima, desni savez dobio je manje, ali ni desnica ni ljevica nisu dobile većinu. Računicu su im pomutili radikalni desničari Švedski demokrati koji su s planom da useljavanje u Švedsku režu čak 90 posto dobili podršku 13 posto Šveđana. Tako je antiuseljenička politika izbila na površinu, iako sve ostale parlamentarne stranke podržavaju aktualnu švedsku politiku prema imigrantima, koja je najvelikodušnija na svijetu, mjereno brojem imigranata u odnosu na broj stanovnika.  

Ove godine u Švedsku se useljava 80 tisuća emigranata iz Sirije, za zbrinjavanje emigranata odvaja se 1,5 posto proračuna, tamo svoj novi dom nalaze izbjeglice iz mnogih ratnim požarom zahvaćenih zemalja, pa prije dva desetljeća i iz zemalja bivše Jugoslavije. Popularnost krajnje desnice koja želi zatvoriti švedske granice pomalo je iznenađujuća za tolerantnu, otvorenu, slobodarskim tradicijama odanu zemlju. Zanimljivo je da aktualni premijer Löfven upravo politici desne vlade pripisuje odgovornost za rast popularnosti populista kojima su za sve krivi imigranti, naročito oni muslimanski, iako su rasističku terminologiju i nacističke svastike uklonili penjući se prema važnoj poziciji koja daje prednost ljevici ili desnici u parlamentu.

Islamizam je nacizam i komunizam današnjeg vremena i mora mu se pružiti jači otpor

Vođa radikalne desnice Jimmie Akesson

U intervjuu za časopis Socijalna Europa nakon osvajanja vlasti premijer je rekao kako su upravo narasle nejednakosti, pad rezultata obrazovanja, pogoršavanje kvalitete socijalnih usluga i narasla nezaposlenost doveli do rasta populističkih Švedskih demokrata koji za sve okrivljuju imigrante. Dakle, politika koja je dovela do lošijeg obrazovanja, rasta nezaposlenosti i slabije socijalne države, a štitila profite najbogatijih dovela je do isključenosti dijela mladih, do toga da im obrazovanje nije dalo dobre izglede na sofisticiranom tržištu rada. Premijer koji će to biti samo do ožujka kaže kako je njegov glavni cilj efikasan sustav pravednije podjele dohotka i, kaže, još važnije, pravednija podjela mogućnosti. Njegova vlada je pretežno ženska, ima 12 ministrica i 11 ministara, a priznavanjem Palestine, u što bi se rado ugledale i mnoge druge zemlje Europske unije, zacijelo nije stekao puno prijatelja preko oceana, u SAD-u, koji ni pod Barackom Obamom nije uspio promijeniti politiku prema Izraelu zahvaljujući svom previše snažnom židovskom lobiju. Zemlje EU su se zasad povukle. Švedski je zavarivač na čelu vlade tako uspio uzburkati ne samo domaću nego i svjetsku scenu, utječući na najteže pitanje modernog svijeta, Bliski istok, gdje se na tako malom prostoru sučeljavaju Istok i Zapad.  

Desnica raste na ksenofobiji  

Švedska je valuta, kruna, pala na dan kad su Švedski demokrati izjavili da neće podržati vladin proračun. Premijer Löfven pak za rast deficita krivi svoje prethodnike jer su, kaže, smanjivali poreze iako nisu osigurali za to nadoknadu prihoda, a rasla je i nezaposlenost, a prema međunarodnim mjerenjima, pao je i obrazovni doseg švedskih škola. Kako god bilo, na kraju desni Savez, u kojem su sve desne stranke osim antiimigrantskih Švedskih demokrata, nije pristao na proračun manjinske vlade i premijer se odlučio na radikalan potez, raspisivanje izvanrednih izbora. Valja reći da su socijaldemokrati u Švedskoj dugo bili na vlasti i zato što je desnica bila razjedinjena, vlast je osvojila tek kad se ujedinila u Savez, pa sad četiri stranke tog saveza jako paze na jedinstvo i nije bilo izgleda da neka iz toga iskoči i da vladin proračun ipak prođe. Bivši premijer Reinfeldt povukao se iz politike, a bolest kroničnog umora sprečava i, kažu analitičari, karizmatičnog vođu radikalne desnice 35-godišnjeg Jimmieja Akessona u političkom djelovanju koje je počeo prije devet godina.

“Islamizam je nacizam i komunizam današnjeg vremena i mora mu se pružiti jači otpor”, kaže Akesson. Švedski promatrači kažu da dobiva na popularnosti više zato što pruža priliku ljudima koji ne vole političke elite, nego zbog stavova o imigraciji, te da je pozicija te stranke više ksenofobična nego rasistička. Prognoze ishoda izbora koji će se održati 22. ožujka zato su različite, jedni očekuju da će situacija u parlamentu, u kojem sada 49 od 349 mjesta imaju radikalni demokrati, ostati slična, da će oni i dalje biti presudni u odlučivanju kamo će dalje Švedska. Drugi misle da su različite opcije otvorene. Hoće li pobjedu ipak odnijeti premijer zavarivač, koji svoj uzor vidi u Olofu Palmeu, švedskom lijevom premijeru koji je ubijen 1986. i čiju sliku drži u uredu? Hoće li se Švedska vratiti na put socijalnog blagostanja i situacije u kojoj svi dobivaju, i radnici i kapital? Löfven je pri preuzimanju vlasti govorio kako želi da Švedska bude uzor cijelom svijetu, no zasad je to dovelo samo do turbulentne političke situacije.