Preminula je profesorica emerita FER-a Branka Zovko-Cihlar

Branka Zovko-Cihlar, profesorica emerita zagrebačkog Fakulteta elektrotehnike i računarstva preminula je sinoć, u 90. godini života. Sa svim svojim suradnicima i prijateljima profesorica Zovko-Cihlar radila je u bliskom, ljudskom, posebnom ozračju. Sve ljude oko sebe inspirirala je ogromnom snagom i energijom, vedrim duhom punim optimizma i entuzijazma. Mnogim bivšim studentima ETF-a, odnosno FER-a profesorica Zovko-Cihlar ostat će u sjećanju kao vrhunski stručnjak, predavač i profesor, ali prije svega kao osoba koja je uvijek znala izreći tople riječi u svakoj prigodi.

Tijekom više od 60 godina njezin entuzijazam i vizija nadahnuli su mnoge mlade ljude te ih usmjerile vrijednom radu u znanosti i struci za zajedničku dobrobit. Njezin izniman doprinos imat će uvijek posebno mjesto u cijeloj našoj akademskoj i stručnoj zajednici.
Prof. dr. sc. Branka Zovko-Cihlar rođena je 1933. godine u Sarajevu. Od 1938. godine živi u Zagrebu, gdje je maturirala 1952. godine i iste godine upisuje Tehnički fakultet Sveučilišta u Zagrebu - elektrotehnički odsjek - na kome je diplomirala 1959. godine. Po završetku studija zaposlila se u Radioindustriji Zagreb (RIZ) gdje je radila u odjelu instrumenata na razvoju mjernih uređaja kao samostalni konstruktor. Godine 1960. izabrana je na Elektrotehničkom fakultetu (ETF) Sveučilišta u Zagrebu za asistenta. Doktorirala je 1964. godine na ETF-u, čime je postala prva žena doktorica znanosti iz područja elektrotehnike u Hrvatskoj.

Redoviti je profesor na ETF-u (danas: Fakultetu elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu - FER) od 1981. godine za predmete „Televizija“, kasnije „Digitalna televizija“, „Multimedijske komunikacije“ i „Širokopojasne mreže za distribuciju TV signala“. Navedene predmete predavala je i na Elektrotehničkom fakultetu Sveučilišta u Sarajevu i Elektrotehničkom fakultetu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Kroz svoj visokoobrazovni rad na Fakultetu dala je nemjerljiv doprinos razvoju televizijske tehnike u Hrvatskoj. Na FER-u je obnašala mnoge dužnosti. Bila je mentorica studentima na 300 diplomskih radova, 53 magistarska rada i 10 doktorskih radova. Obrazovala je i odgojila desetke generacija inženjera radiokomunikacija. Objavila je veliki broj znanstvenih i stručnih radova i sveučilišni udžbenik „Šum u radiokomunikacijama“.

Od 1969. do 1988. godine radila je kao stručni savjetnik u poduzeću Merkantile na planiranju i projektiranju radiokomunikacijskih veza za firmu LM Ericsson. Od 1983. do 1987. godine bila je voditeljica izgradnje tvornice UNIS-Telekomunikacije u Mostaru.
Od 1972. do 1988. godine bila je članica Organizacijskog odbora simpozija i članica uredništva Zbornika simpozija ETAN u pomorstvu. Od 1990. do 2023. godine predsjednica je Hrvatskog društva Elektronika u pomorstvu - ELMAR, Zadar. Gotovo 50 godina organizirala je Simpozije ELMAR u Zadru. Suutemeljiteljica je međunarodnog simpozija IWSSIP – International Conference on Systems, Signal and Image Processing, koji se svake godine održava u drugoj državi svijeta.

Od 1993. godine članica je Akademije tehničkih znanosti Hrvatske (skraćeno: HATZ), u čijem je osnivanju osobno sudjelovala. Bila je 16 godina voditeljica Odjela za komunikacijske sustave HATZ-a, a od 2004. do 2008. godine bila je potpredsjednica HATZ-a.
Od 2000. do 2004. godine bila je predsjednica Vijeća za radio i televiziju, koje je davalo koncesije za radio i televiziju. Od 1977. godine bila je članica najveće svjetske stručne organizacije IEEE (engl. Institute of Electrical and Electronics Engineers).
Dobitnica je mnogih nagrada i priznanja, među kojima je vrijedno istaknuti najznačajniju nagradu FER-a Zlatnu plaketu „Josip Lončar“ (1991. godine), nagradu za životno djelo „Moć znanja“ Akademije tehničkih znanosti Hrvatske (2003. godine) i nagradu za životno djelo „Nikola Tesla“ Hrvatske sekcije IEEE (2007. godine). Godine 2019. Senat Sveučilišta u Zagrebu izabrao je prof. Branku Zovko-Cihlar u počasno zvanje professor emerita.

Profesorica Zovko-Cihlar rastala se s ovozemaljskim životom u svojem fakultetskom radnom okruženju kojem je toliki niz godina pripadala, što je posebna privilegija prožeta simbolikom, stoji u objavi njezinih bivših studenata i kolega.