U 76. godini života preminuo je učitelj, književnik i novinar Josip Joža Prudeus. Za sebe je volio govoriti da je 'pjesnik pod malim odmorom', a kao nastavnik radio je u osnovnim školama u Slavonskom Brodu, Sibinju, Rabu i Samoboru – u koji se na koncu preselio kako bi mu vratio 'zavičajni dug'.
Također je 33 godine radio kao mentor darovitim učenicima u Školi dječjeg stvaralaštva u Novalji i Novigradu, prenosi Radio Samobor. Tijekom života nije zanemario ni svoj vjerski put pa dobio je povelju pape Benedikta XVI. za 60 godina ministriranja, a bio je i član Društva hrvatskih književnika. Uvršten je u Antologiju hrvatske haiku poezije, Antologiju hrvatske usrkšnje poezije, ali i Antologiju hrvatske ljubavne poezije.
Uspješno je obavljao i uredničke poslove u nekoliko izdanja te je utemeljitelj programa za djecu i mladež na Hrvatskom katoličkom radiju gdje je kao urednik ustrojio program od 17 raznovrsnih emisija.
Prudeus je bio član Ogranka Matice hrvatske u Samoboru gdje je uvelike doprinio očuvanju kulturne baštine i razvitku samoborskog pjesništva. I sam je napisao stotine pjesama i priča za djecu, mladež i odrasle. Autor je i mnogih slikovnica, u čijoj je izradi surađivao s akademskim slikarom Branimirom Dorotićem.
Zanimljivo je napomenuti da je ovaj svestran čovjek autor imena 'Vatreni' za hrvatsku nogometnu reprezentaciju.
Pokoj mu duši, meni je predavao Hrvatski jezik u šestom razredu u Sibinju, to je bilo 1971, sjećam se kad je donio Večernji, Vjesnik, VUS na dan kada su ubijeni Nikola Zrinski i Fran Krsto Frankopan i cijeli sat nam je o tome držao predavanje. Znao je upisati pojedincima puno jedinica ne u rubriku nego sa strane, čak nam je dao brojeve na školske zadaćnice kako ne bi pisalo ime i prezime pa da ocjenjujuć sastav dolazi u situaciju da ne bi dao realnu ocjenu već je izpravljao i ocjenjivao da u opće nije znao čija je školska bilježnica, mislim da sam ja bio broj 1861. Ostao mi je u sjećanju kada je pričao o ljepotama i rekao jelde da svi volite cvijeće, mnogi su u isti tren digli ruke,a ja sam se okrenuo da vidim ima li onih koji nisu digli ruke, kad sam vidio da su gotovo svi digli htio sam i ja dići ruku no On me je primjetio i preduhitrio i rekao da ja volim koprive i cijelo vrijeme dok je radio u Sibinju mene je zadirkivao da volim koprive. Bio je veliki Hrvat što je za mene pozitivno i kao takav mi je ostao u sjećanju, neka mu je laka Hrvatska Gruda.