Višegodišnji novinar Večernjeg lista Predrag Orešković umro je u dalekom Corku. Već niz godina nije bio član naše redakcije, ali itekako je krajem osamdesetih i u dobrom dijelu izazovnih devedesetih godina svojim novinarskim pričama i kao urednik u Gradskoj rubrici ostavio traga na Večernjakovim stranicama.
Izvještavao je i s ratišta, gdje je, emotivan kakav je već bio, skovao prijateljstva s mnogim anonimnim braniteljima, ali i s jednim od heroja Domovinskog rata Damirom Tomljanovićem Gavranom čiju ju pogibiju 1994. na Velebitu teško podnio. Profesionalni put ga je odveo i u druge redakcije, a život na kraju u Irsku gdje je s obitelji živio posljednje tri i pol godine. Ni tamo ga nije napustio novinarski nerv i na društvenim je mrežama znao objaviti odlične fotografije i zanimljiva videa iz života njegovog novog grada.
Redakcija ga pamti i kao strastvenog ribiča, kojem nije bilo teško šarane upecane u Vranskom jezeru već sutradan za kolege peći na zagrebačkom jezeru Rakitje. Za kolege je uvijek bio samo Oreški. Prezime i ime nije se potezalo ni u srčanim redakcijskim prepirkama kad bi tvrdoglavio oko toga koji je naslov najbolji ili kojim je fotografijama najefektivnije ilustrirati tekst. Duhovit, dobroćudan, slavonski široke duše, uvijek je pomalo patio za svojim Velimirovcima. Cork i Irska nisu bili dio plana, kao, uostalom, ni odlazak u pedeset sedmoj.
Profesionalac iz doba u kojem je VL slovio kao seriozna novina. Počivao u miru Božjem!