Tvrtka Hrvatske autoceste – Održavanje i naplata cestarine prenamijenila je jednu autocisternu u vatrogasno vozilo još u kolovozu ove godine, a za to je raspisala javni natječaj tek 6. studenog ove godine. Uz tu autocisternu predmet natječaja još su dva vozila.
Bagatelna nabava
Ukupna vrijednost tog posla procijenjena je na 199.000 kuna i vodi se kao bagatelna nabava. S obzirom na to da je vrijednost te prenamjene autocisterni manja od 200.000 kuna, u HAC-ONC-u nisu bili obvezni raspisati javno nadmetanje, no to su ipak učinili, ali su dali rok za dostavu ponuda od samo sedam dana, dakle do 12. studenoga.
Da stvar bude zanimljivija, u natječajnoj dokumentaciji za prenamjenu autocisterne nadležni iz HAC-ONC-a stavili su fotografiju baš te već prenamijenjene autocisterne, sada vatrogasnog vozila. Naši sugovornici kažu da je prije prenamjene autocisterna bila bijele boje sa žutim rotirajućim svjetlima, a sad je crvene boje s plavim rotirkama.
U HAC-ONC-u tvrde da je jedna od tri autocisterne poslana na izradu procjene i izradu informativne ponude u društvo Hidraulika Kurelja kako bi se prikupili potrebni tehnički podaci za izradu troškovnika za te usluge. No tvrde i da su po preuzimanju te autocisterne ustanovili da su na njoj izvedeni i radovi.
– Kod preuzimanja autocisterne utvrdili smo da je na vozilu napravljena djelomična, samoinicijativna prenamjena, odnosno da su na njoj bez našeg naloga izvedeni djelomični radovi – navode u HAC-ONC-u.
Nema narudžbenica
Dodaju da, s obzirom na to da za te radove nisu izdane nikakve narudžbenice ili bilo koje drugo sredstvo naplate, to za tvrtku nije stvorilo nikakav financijski trošak niti ima bilo kakvu obvezu prema društvu Hidraulika Kurelja.
– S obzirom na to da je na jednoj, kao i na preostale dvije autocisterne potrebno obaviti potpunu prenamjenu sa svim nužnim radovima koji su sastavni dio troškovnika, bilo je potrebno sve tri autocisterne uključiti u postupak javne nabave – kažu u HAC-ONC-u.
Postupak prenamjene autocisterni u vatrogasna vozila, kažu, pokrenuli su na temelju potreba što ih je iskazala vatrogasna postrojba HAC-ONC-a.
>>Naštimali cijene nabave da prihvate više ponude
>>Je li to pobjeda? Autoceste će ostati naše, ali od susjeda ćemo posuđivati za kruh
Iznenađuju me svi koji se čude ovakvom stanju u HAC ONC-u, a naročito ovaj Novinar koji slovi za vrhunskog istarživačkog novinara i jako dobrog poznavatelja prilika u HAC-u. Draga gospoda ovo je posljedica kadrovske politike u HAC-u, a što se tiče trenutnog stanja ono može, a vjerojatno će i biti samo gore i to daleko gore. Promjenom vlasti HAC je preuzela čudna družina, jedna skupina luđ..a (čast izuzetcima koji su očito u tu skupinu zalutali). Ja osobno mislim da se nije radilo o nalogu partije, ali partija za to mora preuzeti odgovornost. Objasnit ću na primjeru Sektora za održavanje kako je to funkcioniralo, jer se u Sektoru za održavanje pojavljuje najviše gluposti, a u njemu se dogodio i ovaj cirkus o kojem piše VL. Nakon parlamentarnih izbora na mjesto direktora Sektora za održavanje dolazi Milan Stanković zvani Benza. Neću ostale likove komentirati, ali samo ću neke od njih taksativno nabrojati Dražen Guštin zvani EKOL- predsjednik Uprave, Nikola Baćurin zvani VOĆNJAK – član Uprave, Zvonko Pilih zvani DEDA – šef Samostalnog odjela UK……. Što se osim katastrofe od ove ekipe moglo očekivati. Međutim oni su situaciju učinili još tragičnijom jer su uhodani sustav devastirali po dubini. Evo jednog primjera: Milan Stanković – Benza kao 80%-tni invalid (donji ekstremiteti), po priči mnogih lažni, a u što bi se moglo i povjerovati jer se radi o ogromnom postotku invaliditeta (da nema jednu nogu bilo bi 30%), koji je invaliditet ishodio samo kako nebi godinama plaćao cestarinu. Poznato je da je Milan Stanković vrlo uspješno završio FPZ i stekao zvanje diplomiranog inženjera prometa, ali pošto su mu kapaciteti bili puno veći uspješno je završio i poslijediplomski studij, te tako postao magistar prometnih znanosti. Koliko je bio nadaren on bi sigurno i doktorirao ali mu se u ostvarenju te namjere suprotstavio dr. Ivan Dadić. Identičan put školovanja imao je i bliski mu prijatelj Zvonko Pilih – DEDA. Po FPZ ih je vodio i o njima brinuo profesor Joso (Jovo) Vurdelja. Toliko o školovanju, a što podosta govori i o njihovoj kompetentnosti i stručnosti. Kako bi se zahvalio profesoru Vurdelji Milan Stanković odluči u Sektor za naplatu cestarine zaposliti Vurdelju juniora, sina mu Nikolu. Kad ga je već uhljebio u HAC, a obzirom da je i sam teški invalid kojemu je potrebna pomoć Stanković odluči, kao osobu od povjerenja, Nikolu koristiti kao svoga „babysittera“. Živjeli oni tako dugo i sretno, kućnog pomoćnika plaćao HAC, a ne ministarstvo socijalne skrbi. Kućni pomoćnik opravdao ukazano mu povjerenje, išao po namirnice, taksirao obitelj, naravno da ne bi bilo zablude službenim automobilom (kćer odvozio na predavanja….) u pravom smislu bio desna ruka obitelji. Kada Milan posta direktor, kćer se uda, pooštriše se kontrole, pojavi se i nesretni GPS dođe vrijeme da se Nikolu unaprijedi. Gdje ćeš bolju priliku nego li ga prebaciti na šefovsko mjesto u održavanju voznog i strojnog parka. I eto tako dragi moji, diplomirani inženjeri i inženjeri strojarstava odlaze iz firme, nabavljaju mrkvu, održavaju vodokotliće i slično, a naš Nidžo mešetari po mehanizaciji i čemu se vi onda čudite. Nema guma, nema zimske, zaleđuje cesta, iskaču šahtovi, vrši se prenamjena već prenamijenjenih cisterni, a Stankovići, Vurdelje, Paukovići, Pranjići…. i dalje rade po svome. Ma koliko bila neugodna, ovo vam je dragi moji jedina istina. Živi, zdravi i optimistični mi bili.