Preokret u Iranu: Spremni smo slati uran u inozemstvo na preradu!

orisis možeš to samo sanjati, da će Iranci popustiti tim prijetnjama, takvih je tekstova bilo već koliko hoćeš pa poslije ispalo da od toga nema ništa.

Salto mortale, spreobrnjenje i katarza bivseg islamista i miljenika ajatole Homeinija, Moussavija. Sef opozicije je za svedske casopise izjavio sljedece: \"Najgora od svih mogucih diktatura je vjerska diktatura! Ovaj rezim vodi Iran u katastrofu!\"

Ojuda95 = budala Očito kako nisi primjetio, no ja i penicilin raspravljali smo o američkim i ruskim zrakoplovima, ne o iranskima. Iranu se nije srušio niti jedan vojni zrakoplov još od 2006., dakle ne može se govoriti niti kako su zastarjeli niti kako ih adekvatno ne održavaju. Naprotiv, Iran je popularan po tome što proizvodi rezervne dijelove za komplicirane F-14 Tomcate, te po proizvodnji vlastite eskadrile vojnih zrakoplova različitih modela i karakteristika. Iranske rakete uopće nisu kupljene u Sjevernoj Koreji ili Rusiji već ih proizvode vlastitom tehnologijom. Iran je krajem 80-ih godina u doba rata sa Irakom počeo uvoziti korejske i ruske rakete, a potom je radio vlastite oblike istih (Shahab-1 i Shahab-2) na principima Scuda, dok su početni modeli raketa kao Shahab-3 (A i B) temeljeni na korejskom Nodong-1. Ipak, modeli Shahab-3C, Shahab-3D, Sajjil-1, Sajjil-2, Ashoura, Ghadr-110 i Farj-3 MIRV su potpuno autohtone proizvodnje, što je priznao i najveći izraelski balistički stručnjak Uzi Rubin koji je nazvao Sajjil \"potpuno novim projektilom\" koji nema nikakvih sličnosti s sjevernokorejskim, ruskim, kineskim ili pakistanskim modelima iste kategorije. Što se podmornica, razarača i fregati tiče njihove karakteristike nisu poznate, no zna se kako rabe najmodernije raketne i torpedne sustave kao što su Noor odnosno Hoot. Niti jedna druga zemlja regije ne opskrbljuje mornaricu podmornicama ili brodovima vlastite proizvodnje; doduše i Iran ima napredne ruske podmornice klase Kilo. Što se pak tiče poistovjećivanja Irana s Irakom, to najbolje svjedoči kakva je Ojuda budala. Saddamove snage činile su isključivo arapsko-sunitske formacije (šijiti su više proiranski raspoloženi, isto kao i Kurdi), što znači kako se mogao oslanjati na populaciju od svega 5 milijuna Iračana. Iračka vojska brojila je 200.000 vojnika, od čega su svi bili slabo naoružani osim elitne Republikanske garde. Također, Irak je 2003. imao svega 9 operativnih zrakoplova i to starijih modela. Iran je nešto sasvim drugo. Homogena nacija od 70 milijuna ljudi, s golemom i moderno naoružanom i motiviranom vojskom, s jakom zračnom flotom (450 lovaca), kolosalnim balističkim arsenalom, najmodernijom protuzračnom obranom, itd.