Amerika se priprema za obilježavanje 50. godišnjice ubojstva predsjednika Johna F. Kennedyja koji je od posljedica ranjavanja vatrenim oružjem preminuo 22. studenoga 1963. u Dallasu. Smrt 46-godišnjeg predsjednika šokirala je naciju i svijet. Njegovo mučeništvo, a milijuni obožavatelja mladog i šarmantnog predsjednika smatrali su da je njegova prerana smrt upravo to, bilo je generacijama Amerikanaca najtraumatičniji javni događaj u njihovu životu. Samo je teroristički napad 11. rujna 2001. s prvog mjesta liste američkih tragedija pomaknuo Kennedyjevu smrt.
Ni pet desetljeća poslije još nije rasvijetljena istina o motivima i počiniteljima ubojstva, a svi su složni da Lee Harvey Oswald nije mogao sâm organizirati i obaviti to djelo. Teorije zavjere uključuju Kennedyjeva potpredsjednika Johnsona, CIA-u, mafiju, Fidela Castra, KGB ili kombinaciju svega pomalo. Objavljeno je 40 tisuća knjiga o obitelji Johna Kennedyja, njegovoj tragičnoj smrti i utjecaju na modernu Ameriku i svijet. Povjesničari tvrde da će još mnoge biti napisane jer Kennedy, njegova supruga Jacqueline i djeca inspiracija su Amerikancima i podsjetnik na bolja vremena koja su nudila nadu i progres svjetske sile, a burni privatni život i bajkovita saga koju je mlada obitelj imala u Bijeloj kući godinama su poticaj za brojne filmove. Kennedyjevi su bili "celebrityji" šezdesetih godina prošlog stoljeća, popularniji od europskih kraljevskih obitelji. U feljtonu ćemo predstaviti najnovije podatke iz života i odjeke političke karijere 35. predsjednika SAD-a.
"Njegovom smrću otišao je čovjek čija bi politička mudrost i snažan utjecaj na ljude, da se bore za ideale slobode i demokracije, možda mogla svladati protuslovlja u američkom društvu, koja su nakon atentata, izbila svom žestinom u obliku oštrih sukoba oko vijetnamske politike i eskalacije nasilja u javnom životu. Zaredala su ubojstva prominentnih osoba, a rasni su sukobi postali kronična boljka američkog društva." Tim je riječima povjesničar Robert Caro rezimirao političke posljedice koje su uslijedile nakon smrti Johna Kennedyja. Sa šestog kata zgrade u centru Dallasa u Teksasu 22. studenoga 1963. godine ispaljena su dva hica i predsjednik, koji se vozio u otvorenom automobilu i mahao okupljenom mnoštvu, klonuo je pogođen u glavu i vrat. Nastala je panika i histerija, a Kennedy je brzo prevezen u obližnju bolnicu u kojoj je preminuo pola sata nakon atentata, a da nije došao svijesti.Okolnosti njegova ubojstva do danas nisu razjašnjene.
Protiv rata u Vijetnamu
John Fitzgerald Kennedy rođen 29. svibnja 1917. godine u imućnoj obitelji irskih doseljenika. Bio je zastupnik u Kongresu, a kao kandidat Demokratske stranke za predsjednika SAD-a izabran je u studenome 1960. godine. Kennedy je jedini katolik te prvi irski Amerikanac koji je sjeo u Ovalni ured. Manje je poznato da je bio i jedini predsjednik Amerike koji je dobio Pulitzerovu nagradu 1957. godine. Diplomirao je na prestižnom Harvardu i sudjelovao u Drugom svjetskom ratu kao zapovjednik torpednog čamca te je ranjen u borbi protiv Japanaca 1943. godine. Ubrzo nakon njegova stupanja na dužnost došlo je do neuspjele akcije antikastrovskih emigranata protiv Kube, a u listopadu 1962. godine Kennedy objavljuje pomorsku blokadu Kube zbog raketnih baza koje je SSSR postavio na otoku. Kriza je riješena u neposrednom sporazumu između Kennedyja i ruskog predsjednika Nikite Hruščova koji je pristao na povlačenje sovjetskih raketa. Kennedy se orijentirao na sporazumijevanje sa SSSR u vezi s utrkom u naoružavanju.
Ta politika dovela je do sklapanja Moskovskog sporazuma o zabrani nuklearnih pokusa u ljeto iste godine. Program što ga je Kennedy predložio Kongresu za stvarno i potpuno provođenje u život građanske ravnopravnosti za Afroamerikance bio je u tom pogledu najrevolucionarniji čin od doba predsjednika Abrahama Lincolna što ga je, tvrde analitičari, vjerojatno stajalo života. Tu je i Vijetnam kao velika zagonetka. Neki tvrde da rat u toj zemlji ne bi eskalirao onako kako je to njegov nasljednik predsjednik Johnson dopustio da Kennedy nije ubijen. Kennedy je želio ograničenu američku prisutnost u Vijetnamu mada su mnogi tvrdili da je to bio previše "romantičarski pristup ratovanju". Oženio se 1953. godine Jacquelinom Bouvier s kojom je u deset godina braka dobio četvero djece. Jedina je danas živa je kći Caroline Kennedy koja je trenutačno veleposlanica SAD-a u Japanu. Dvoje djece umrlo nakon rođenja, a sin John F. Kennedy stradao je u avionskoj nesreći 1999. godine.
Robert Dallek, autor vjerojatno najbolje biografije Johna Kennedyja nazvane "Nedovršen život", tvrdi da je neprimjereno bilo stalno pisati o njegovim ljubavnim aferama, zdravstvenim problemima i bračnim nesuglasicama, a zanemariti predsjedničko djelovanje i političke poruke koje su bile inovativne za Ameriku i svijet. Kennedy je pretvoren u zvijezdu masovne publike pa povjesničari nisu bili impresionirani njime jer su smatrali da je banalno pisati o predsjedniku kojeg više hvale kao "ljepotana i obožavatelja žena" nego iskusnog političara.
Novinarima i publicistima bilo je komercijalnije pisati o predsjednikovoj vezi sa slavnom glumicom Marilyn Monroe koja je u haljini od tadašnjih pet tisuća dolara nastupila na Kennedyjevoj proslavi rođendana u newyorškom Madison Square Gardenu 1962. godine, a pjevala je "Sretan rođendan, gospodine predsjedniče" i uzbudila duhove u Bijeloj kući, ali i širom Amerike.
Predsjednik supermen
Norman Mailer je prvi politički novinar koji je prije izbora Kennedyja pisao da na "američku političku scenu dolazi supermen, političar koji je prihvatljiv masama, ali i zagonetan". On je označen kao 43-godišnji zgodan muškarac koji ima dovoljno kršćanske milosti, ali i ironije, mladenačkog optimizma te je istodobno umirujući i razoran s dozom grubosti. Upravo ono što je Americi trebalo kad su politički marketing, PR, mediji i javna scena bujali i tražili zvijezde i u dosadnom Washingtonu.
Mailer je tvrdio da Kennedy donosi naciji određenu nerealnost, žudnju za povijesnim trenutkom koji će ostati zapamćen. Postao je heroj, junak u središtu svog doba, čovjek čija osobnost može predložiti proturječje i misterij jer je mogao doći do svih krugova pa čak i do podzemlja. Kennedy je razbudio maštu svog naroda što je, zaključio je Mailer, bilo dobro za vitalnost Amerike.
Kennedy je uživao u društvu pisaca, ali unatoč tome, većina povjesničara i pisaca složni su u zaključku da ni pedeset godina nakon njegove smrti još nije napisana njegova "savršena biografija". Čuvanje podataka i arhive sigurno je otežalo kvalitetnu istragu i pisanje, a činjenica je da Jackie Kennedy, ali i brat Bobby nisu voljeli razgovarati s novinarima i povjesničarima. Nažalost, snimke dvaju petosatnih intervjua s Jackie Kennedy u kojima je iskreno progovorila o životu s predsjednikom ostat će pod pečatom knjižnice Kennedy do 2067. godine.
U posljednjih nekoliko godina stanje se ipak mijenja jer se skida oznaka tajnosti s dokumenata, pisama i tajnih snimki. Obitelj Kennedy, uključujući i Edwarda Kennedy te njegovu sestru Jean Kennedy Smith, omogućili su nesmetan pristup arhivi njihova oca pa je prošle godine David Nasaw napisao odličan životopis Josepha P. Kennedyja, oca ubijenog predsjednika i patrijarha slavne, ali i tragične američke obitelji.
>>Kennedy je bio veliki ženskaroš. Spavao je i s prostitutkama