Presedan koji je zabrinuo i zbunio članove Žalbenog vijeća

Početkom studenoga 2011. godine na pravnom fakultetu Emory u Atlanti održan je okrugli stol na kojem su pravni i vojni stručnjaci raspravljali o prvostupanjskoj presudi generalu Anti Gotovini donesenoj u Haagu 15. travnja 2011. godine. Dobro poznavajući američki diplomatski i politički stil te njihove metode djelovanja preko medija, sveučilišta i brojnih instituta koji se koriste kao prenositelji poruka i ideja, nije bilo teško zaključiti da se priprema nešto značajno jer tema najavljenog skupa bila je isključivo presuda generalu Gotovini koja je u ozbiljnim pravnim i vojnim krugovima NATO saveza, američke vojske i vojnog tužiteljstva uzburkala duhove. Postavljali su pitanja poput - može li se slično dogoditi našim generalima te hoće li presude haaškog ad hock Tribunala, dakle pravosudnog tijela limitiranog vijeka trajanja i koncentriranog isključivo na bivše područje Jugoslavije, dugoročno promijeniti ili blokirati zapadni stil ratovanja, njihove obrane i čuvanje nacionalnih interesa? U takozvanoj tihoj diplomaciji službeni Washington je, kako nam je neslužbeno potvrđeno, podržao organiziranje okruglog stola o Gotovini na sveučilištu Emory koji je inicirala Laurie Blank, direktorica njegova Međunarodnog humanitarno-pravnog instituta. Stručnjaci su tada, bez nazočnosti novinara i javnosti, raspravljali u miru jer je tema bila delikatna, a s pravne strane imali su i opravdanje jer je trajao žalbeni proces generalima Gotovini i Markaču.

Brušenje do detalja

Nakon skupa na sveučilištu Emory 12 pravnih i vojnih stručnjaka respektabilnih karijera nekoliko je tjedana brusilo do najmanjeg pravnog i vojnog detalja podnesak u obliku prijatelja suda koji su 13. siječnja poslali Žalbenom vijeću haaškog Tribunala. Dva dana kasnije, Večernji list je prvi o tome informirao hrvatsku javnost, u svojim izdanjima. “Žalbenom vijeću predlažemo da potpuno odbaci presudu protiv generala Gotovine za nezakonito granatiranje Knina, Benkovca, Gračaca i Obrovca 4. i 5. kolovoza 1995. tijekom vojne akcije Oluja, što je navedeno kao kazneno djelo u prvostupanjskoj presudi Gotovini i Markaču koju je Sudsko vijeće ICTY-a donijelo 15. travnja prošle godine. Potvrđivanje takve presude imalo bi dugoročne implikacije na međunarodno humanitarno i ratno pravo, a time i na buduće oružane sukobe u svijetu”, stoji, uz ostalo, u podnesku u obliku “prijatelja suda” koje je Žalbenom vijeću haaškog Tribunala dostavilo dvanaest međunarodnih pravnih i vojnih stručnjaka. Oni su na 25 stranica stručno kritizirali osuđujuću presudu.

Žalbeno vijeće je primitak podneska službeno potvrdilo i vodi ga pod brojem Case No. IT-06-90-A. Potpisnici su ugledni američki, kanadski i britanski profesionalci međunarodnog ratnog prava i dva američka generala koji su bili glavni odvjetnici Američke vojske. Ne čudi stoga što je u Žalbenom vijeću koje predvodi sudac Teodor Meron nakon primljenog materijala “zapaženo iznenađenje i lagana zabrinutost” jer je poznato da se nikada do sada ni u jednom haaškom slučaju nisu u predmet uključili tako ugledni međunarodni stručnjaci od kojih su brojni sudjelovali u vojnim operacijama u svijetu te imaju neposredno iskustvo iz ratnih događanja. Sve su to ljudi koji imaju profesionalnu i osobnu etiku te su bili duboko svjesni da njihove poruke i zaključci imaju težinu u stručnim i političkim krugovima te su s punom odgovornošću odlučili pomoći sucima u donošenju pravedne odluke. Oslobađanje od presude za generala Gotovinu zatražili su između ostalih profesor Garraway koji ima i prestižnu titulu CBE koju dodjeljuje britanska kraljica a jedan je od najpoznatijih stručnjaka za međunarodno ratno pravo i bio je britanski časnik prije odlaska u mirovinu. Svoj je potpis dao i Kanađanin William J. Fenrick koji je bio prvi pravni savjetnik u Uredu tužitelja Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju od 1994. do 2004. godine. Uz njega su američki generali Walter Huffman i Thomas Roming koji kao bivši odvjetnici Američke vojske imaju dugogodišnje iskustvo na području ratnog prava. Poznato je da ni međunarodne organizacije ili one za ljudska prava poput Human Right Watcha i HHO-a, koje su radile izvještaje o Oluji, nikada nisu spomenule topničku paljbu HV-a ni kao jedan od mogućih razloga za odlazak srpskih civila, ali suci u Hagu su usprkos tome zaključili “da nije postojalo nikakvo drugačije razumno tumačenje dokaza” osim onoga da su Srbi pobjegli iz Knina, Benkovca, Obrovca i Gračaca iz straha od granatiranja. Sudsko vijeće predvođeno predsjednikom, sucem Alphonsom Orijem nije pri donošenju prve presude prihvatilo ni izvješća UN-a koji je proveo tri istrage neposredno nakon Oluje i sve su potvrdile da nije bilo neselektivnog ili namjernog granatiranja civila, nego je paljba bila koncentrirana na vojne ciljeve.

Objasnili su tribunalu

“Presuda hrvatskim generalima donesena je na osnovi pogrešnog zaključka”, poručuje i grupa međunarodnih stručnjaka koji su Žalbenom vijeću vrlo profesionalno u stilu anglosaksonskog prava “objasnili” o čemu se zapravo radi nudeći im primjere iz vojne prakse te im kroz podnesak zapravo pokušali pomoći da konačno do kraja razumiju akciju Oluja i njezinu oslobađajuću i obrambenu svrhu.

Iz podneska je, nadalje, razvidno da su međunarodni stručnjaci temeljito proučili prvostupanjsku presudu i argumentirano obradili svih šest stavaka točke optužnice o nezakonitom granatiranju. “Međunarodno humanitarno pravo zahtijeva vrlo preciznu pripremu i planiranje gađanja vojnih ciljeva u civilnoj zoni sa svrhom izbjegavanja civilnih žrtava, ali u praksi se nikada ne dogodi da se plan realizira sa stopostotnom preciznošću”, stoji u podnesku. Žalbenom vijeću su napisali da pravni standardi zahtijevaju da zapovjednik krivično odgovara ako mu se dokaže namjera gađanja civilnih žrtava u vrijeme planiranja i naređivanja napada, a ne nakon procjene štete i nakon što je napad već završen, što je bio temelj za prvostupanjsku presudu hrvatskim generalima. “Moderne vojske pri izdavanju sličnih naredbi koriste pravne stručnjake kako bi njihov rječnik i sadržaj bili usklađeni s međunarodnim humanitarnim pravom. Prema svjedočenju zapovjednika artiljerijskih snaga Rajčića koji je bio podređen generalu Gotovini, Hrvatska vojska nije koristila pravne stručnjake pri izdavanju naredbi, pa je sporan i stavak ilegalnosti sadržaja naredbi o granatiranju.” Međunarodna skupina stručnjaka posebno je pozvala Žalbeno vijeće da preispita točku presude prema kojoj analiza rezultata korištenja topništva upućuje na zaključak o nezakonitom granatiranju. Za njih je neobično sporna odredba o pragu tolerancije pogreške pada artiljerijskih projektila u razmjeru od 200 metara budući da su međunarodni vojni standardi 400 metara, kako je u posebnom dodatku podneska objasnio brigadni general Robert H. Scales.

On je upozorio Žalbeno vijeće da je presuda generalu Gotovini nepravedna jer i uz primjenu praga tolerancije od 200 metara koju je samo prihvatilo prvostupanjsko vijeće, iako u njemu nisu vojni stručnjaci, istraga je potvrdila da su i u tom slučaju gađani vojni ciljevi s 96-postotnom točnošću (primjenom praga tolerancije od 400 metara potvrđena je 99-postotna točnost) pa je vrlo upitno može li se takav napad okarakterizirati kao nezakonit. Oni su, nadalje, predložili Žalbenom vijeću da dodatno u svom razmatranju efekata granatiranja uzme u obzir okolnosti koje znatno utječu na preciznost granatiranja poput kvalitete oružja i municije, točnosti obavještajnih podataka, uvježbanosti vojnika koji provode granatiranje, vremenskih uvjeta, iscrpljenosti, promjene stanja na neprijateljskoj strani. Sve te i ostale elemente detaljno su obradili artiljerijski eksperti pa je preostalo jedino vjerovati i nadati se da će članovi Žalbenog vijeća uz pravna znanja koristiti i logiku te zaključiti da su kolege suci pogriješili pri donošenju prve presude. U podnesku dvanaest potpisnika upozorava da je sporan zaključak Prvostupanjskog vijeća po kojem je granatiranje Martićeve kuće kršenje principa proporcionalnosti prema kojem se nalaže “suzdržavanje od napada ako se može pretpostaviti da bi taj napad mogao izazvati civilne žrtve”. Skupina stručnjaka koje bi na civilnim i vojnim sudovima tužitelji i suci morali saslušati, zaključuje da je po međunarodnim standardima u akcijama poput Oluje apsolutno legalan cilj vodstvo neprijateljskih formacija, te da je optuženi general Gotovina imao dovoljno razloga za razumu procjenu da su u vrijeme napada civili oko Martićeve kuće napustili svoje domove, te je usprkos tome u tom napadu korišteno vrlo malo projektila.

Nije važno za njihove uši

Nažalost, u Haagu nisu smatrali da je ono što su stručnjaci napisali u podnesku važno za “njihove uši i procjene”. Mjesec dana kasnije, 14. veljače, Žalbeno vijeće Haaškog suda odbilo je zahtjev 12 vojnih i pravnih stručnjaka za statusom prijatelja suda u predmetu Gotovina - Markač smatrajući da se oni bave interpretacijom dokaza, a ne pravnim pitanjima. Predsjednik vijeća sudac Theodor Meron komentirao je kako “Žalbeno vijeće nije uvjereno da bi mu podnesak pomogao u pitanjima koja su predmet žalbenog postupka i stoga odbija odobriti predloženi zahtjev”. “Žalbeno vijeće primjećuje da se predloženi amicus curiae podnesak bavi brojnim činjeničnim pitanjima i pruža interpretacije dokaza. Uz to, žalbeno vijeće tvrdi da podnesak 12 stručnjaka ima u dodatku iste materijale koje obrana generala Gotovine pokušava uvesti kao nove dokaze u žalbenom dijelu postupka”, komentirao je Meron. Podsjetimo još jednom da su generali Ante Gotovina i Mladen Markač 15. travnja 2011. proglašeni u prvostupanjskom postupku krivima za sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu cilj kojega je bilo tijekom i nakon Oluje prognati srpsko stanovništvo sa do tada okupiranih područja Hrvatske. Prema zaključcima prvostupanjske presude, progon je prvih dana Oluje počinjen neselektivnim granatiranjem. Odbijajući podnesak Vijeće je upozorilo da skupina stručnjaka nije navela veze dvojice iz te skupine s obranom generala Gotovine pa zaključuju da i to postavlja dodatne razloge za zabrinutost u objektivnost predloženog podneska. Ta dvojica stručnjaka su Geoffrey Corn, koji je bio ekspertni svjedok Gotovinine obrane, te Eric Talbot Jensen, koji je stručni savjetnik u timu obrane generala Gotovine. Hrvatski i međunarodni pravni stručnjaci složni su u zaključku da je unatoč odbijanju podneska 12 stručnjaka za status prijatelja suda u predmetu Gotovina i Markač važno što su članovi Žalbenog vijeća pročitali i analizirali mišljenje predstavljeno u podnesku te će o tome u daljnjem tijeku postupka sigurno razmišljati. Brojni argumenti 12 stručnjaka, sigurni smo, bit će korišteni pri donošenju presude koju ćemo čuti u petak. Stoga dijelimo mišljenje sa svima onima koji naglašavaju da je podnesak 12 stručnjaka bio pravi vjetar u leđa obranama generala Gotovine i Markača, a svojom stručnom ekspertizom, profesionalnom pomoći i stavom o nevinosti hrvatskih generala ohrabrio je barem na trenutak hrvatsku javnost koja dijeli isto mišljenje i nestrpljivo iščekuje povratak generala Gotovine i Markača iz Haaga. Značajno je i to što su svjetski stručnjaci upozorili da bi potvrđivanje presude generalima Gotovini i Markaču omogućilo kreiranje novih teorija ratnog i vojnog prava, što bi moglo štetiti mirovnim misijama u svijetu, a to znači i narušiti svjetski mir. Oni su poručili da je pred Žalbenim vijećem velika odgovornost jer treba dugoročno razmišljati u što se upušta mogućim potvrđivanjem prvostupanjske presude.