Napisala je: “Majko, oprosti mi što te napuštam i odlazim kad ti je najteže. Idem za boljim životom, tražim sreću, pomoli se da je nađem” – kroz suze je ispričala Vjera Solar lani na Županijskom sudu u Osijeku. Pisalo je to, otkrila je, na posljednjoj stranici dnevnika kćeri Ljubice. Oprostila se tako od majke, namjeravajući sutradan odseliti u Sarajevo. U taj grad nikada nije stigla.
Brodarac umro od sepse
Ljubica Solar ubijena je u rujnu 1991. u stanu svoga dečka Duška Malovića, bivšeg časnika JNA. Djevojka je, prema optužnici, bila slučajna žrtva. Više nepoznatih pripadnika PU Sisak, tereti se, te je večeri u prolazu vidjelo siluetu na prozoru. Mislili su kako je riječ o Maloviću, za kojega su vjerovali da surađuje s KOS–om. Opkolili su zgradu i zapucali.
Ona je jedna od 24 žrtve ratnog zločina u Sisku 1991. i 1992., za koji su optuženi tadašnji zamjenik načelnika sisačke policije Vladimir Milanković i Drago Bošnjak, pripadnik specijalne jedinice policije Vukovi. Presuda će im biti izrečena danas.
Uhićeni su i pritvoreni 20. lipnja 2011., zajedno s generalom Đurom Brodarcem, bivšim načelnikom PU Sisak. Počela je tada istraga za ubojstva srpskih civila u Sisku, ali s njome se u koštac uhvatilo Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku. Slučaj je, naime, delegiran sa sisačkoga na osječki sud.
Đuro Brodarac umro je od sepse tri tjedna kasnije. Njegovi su branitelji smrt nazvali “ubojstvom na neklasičan način”. Isticali su kako nije bilo potrebe da bude pritvoren i “strpan u ćeliju od šest četvornih metara na 45 stupnjeva”. Iz zatvora su tada naglašavali da se Brodarac, inače šećeraš s visokim tlakom, nije žalio ni na zdravlje ni na uvjete u ćeliji.
Ispitali 150 svjedoka
Suđenje Milankoviću i Bošnjaku počelo je 21. svibnja lani. Ispitano je 150 svjedoka u 50 ročišta. Suđenje su obilježili nedolasci svjedoka te bolest optuženog Milankovića koji je ljetos operirao kuk. Rasprava se stoga otegnula pa umjesto u ljeto, kako je prognozirano, izricanje presude dočekalo je prosinac.
– Nemam nikakve veze s time i ne znam zašto sam dvije godine u pritvoru. Nisam čak ni bio u Sisku toga dana, nego na moru sa sinom – branio se Bošnjak. Tereti ga se za stradanje pet članova obitelji Vila. Nije mu dokazana umiješanost u ubojstva Nikole Trivkanovića i njegovih sinova Zorana i Berislava.
Dobri su mi ovi clanci kojima kontekst vremena ne znaci nista. Kad ovo covjek cita kao da se radi o klasicnim ubojstvima u mirnodobskim vremenima. Ne opravdavajuci zlocine, jer se ubojstva nenaoruzanih ljudi ne mogu opravdati ali treba se sjetiti tih vremena, straha u zraku, Hrvati u borbi za doslovno prezivljavanje, danonocna granatiranja, neizvjesnost za vlastitu sudbinu, poluopkoljeni gradovi, u ovom slucaju Sisak opkoljen sa skoro tri strane, Petrinja u rukama okupatora etc. U vecim gradovima snajperisti pucaju iz zgrada po civilima, pripadnici KOS-a zajedno sa suradnicima i dalje u gradovima sire dezinformacije i spijuniraju. To je kontekst.