Presuda Zagorcu: Petrač nije lagao iako mu motiv ne mora biti častan

ZAGREB - Iskaz optuženog Vladimira Zagorca, koji poriče da je u sklopu obavljanja svog posla kao pomoćnik ministra obrane od Josefa Rothaichnera za predanih pet milijuna dolara preuzeo dvije torbe dragog kamenja te poriče da je bio ovlašten raspolagati novcem za kupnju naoružanja i opreme, sud nije prihvatio jer je u suprotnosti s drugim dokazima, prije svega s iskazima svjedoka Snježane Šiprak, Hrvoja Petrača i Terezije Barbarić, te materijalnim dokazima u spisu.

Raspolagao novcem
Optuženi je naveo da su ovlasti koje je donio ministar Gojko Šušak te odluke koje je donio Upravni odbor RH Alana donesene samo kako bi osobe, odnosno službe s kojima bi on stupao u kontakt znale tko je on. No, sud smatra da tu nije bila riječ samo o legitimaciji, već je optuženik kao pomoćnik ministra obrane bio ovlašten zatražiti novac i platiti naoružanje i opremu, dakle bio je ovlašten raspolagati novcem.

Stoji to među ostalim na 54 stranice pisanog obrazloženja presude Siniše Pleše, suca zagrebačkog Županijskog suda, kojom je umirovljeni general Vladimir Zagorec nepravomoćno osuđen na sedam godina zatvora zbog zloporabe položaja i ovlasti “teške” pet milijuna dolara. Sud je smatrao da, suprotno navodima Zagorčeve obrane, ni S. Šiprak, ni T. Barabrić, ni Petrač nisu imali razloga da Zagorca lažno terete. Svatko od njih, na ovaj ili onaj način, bio je povezan sa Zagorcem, a sud smatra da su njihovi iskazi u suglasju te da male razlike u priči o draguljima upravo znače da su govorili istinu.

Objašnjava da su takve razlike logične, jer da su im opisi torba i dragulja isti, to bi značilo da je riječ o dogovorenim iskazima. Za Petrača se kaže da njegov motiv u svjedočenju protiv Zagorca ne mora biti častan, no da to ujedno ne znači da je on svjedočio lažno.Nadalje, sud je našao podosta nelogičnosti u iskazu Jozefa Rothaichnera jer je, primjerice, rekao da je obavljao servis i dostavljao dijelove za MUP RH, no iz dokumentacije proizlazi da su helikopterski dijelovi dostavljani i u MORH, za što je preuzimao novac.

Nelogičan iskaz
Sudu je nelogično i to da je on u Hrvatsku dolazio privatnim avionom i u pratnji te da je usprkos tome sa sobom iz aviona nosio svoje privatne stvari, što je pravdao ranijim neugodnim iskustvima s prtljagom po aerodromima. Isto tako, sud smatra da je on iskazom htio pomoći Zagorcu, ali i sebi jer bi činjenica da je bio dobavljač oružja za Hrvatsku značila da je kršio embargo UN-a, što je kazneno djelo.

Nadalje, sporna potvrda o preuzimanju novca od 7. rujna 1993. razlikuje se od svih ostalih koje su kao dobavljači potpisivali Rothaichner i Petar Pernička. Rothaichner je u inkriminirano vrijeme bio i trgovac dragim kamenjem, a iz spisa je razvidno da je prvi novac preuzeo upravo 7. rujna 1993.

Iz iskaza Markice Rebića, bivšeg šefa SIS-a, razvidno je da ni SIS ni kriminalistička policija nisu imali spoznaja o poslovanju optuženika. Za neke njegove poslove doznali su tek nakon non papera strane obavještajne službe. Stoga sud smatra da se, ako su za njegove poslove doznali tek od strane obavještajne službe, ne može očekivati da je SIS znao za dragulje te da ih je Zagorec odnio. Nadalje, Rebić je usko surađivao s optuženikom, SIS se djelomično financirao iz Zagorčeva ureda, pa je sud smatrao da je Rebićev iskaz usmjeren k pomaganju okrivljenika, pa ga nije prihvatio. Nadalje, s obzirom na specifičnu situaciju u to ratno vrijeme te činjenicu da je poslovanje RH Alana predstavljalo vojnu i državnu tajnu, sasvim je logično da je bila isključena kontrola poslovanja RH Alana jer je Državna revizija tamo prvi put ušla 2000. provodeći reviziju za razdoblje od 1997. do 1999.