Nova 2015. bit će s pravno-političkog gledišta burna godina. Nije pretjerivanje, ali u (pred)parlamentarnoj godini (jer se izbori održavaju najkasnije 60 dana po isteku mandata, znači do 22. veljače 2016.) presudni politički događaji dogodit će se u sudnicama, i to ne samo hrvatskima. Dovoljno je spomenuti odluke o tužbama za genocid, presudu Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču, odluku o odgovornosti HDZ-a za Fimi mediju, arbitraže u slučaju Ina-MOL te suđenje i presuda Zsoltu Hernadiju, banke i potrošače očekuje važna revizijska odluka Vrhovnog suda u slučaju Franak te niz važnih odluka Ustavnog suda pa će i bez novih afera 2015. obilovati velikim pravosudnim događajima.
Već od prvog radnog dana očekuje se presuda Međunarodnog suda u Haagu po tužbama Hrvatske iz 1999. i Srbije iz 2010. za genocid jer je predsjednik suda Peter Tomka, podnoseći izvještaj Generalnoj skupštini UN-a, najavio presude do veljače, prije redovne zamjene trećine sudaca. Možda i uoči naših predsjedničkih izbora. I bez toga to je pravno-politički događaj godine ne samo za Hrvatsku i Srbiju. S obzirom na odluku Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju u slučaju Gotovina i Markač, iako sud nije vezan ocjenama drugih sudova, očekivati je da će tužba Srbije za genocid nad Srbima, plaćanje odštete i zabranu proslave Oluje biti odbijena.
Genocidna namjera
Ali, unatoč agresiji i velikosrpskoj politici srbijanskog državnog vrha, etničkom čišćenju, zločinima u Vukovaru, Škabrnji, Dalju... pa i osudama za zločinački pothvat u Hrvatskoj, sve to predstavlja tek moguće elemente genocida koji ništa ne znače ako nije dokazana i posebna genocidna namjera državne politike tužene države. Dakle, da bi Srbija bila osuđena, treba biti dokazano da je njezin državni vrh sve pobrojeno radio svjesno i namjerno kako bi potpuno ili djelomično uništio "nacionalnu, etničku, rasnu ili vjersku skupinu". Kakva god bila odluka suda, a bit će konačna, inzistiranje na tužbi bila je obveza prema žrtvama, nestalima i braniteljima te golem, pa i financijski izrazito zahtjevan, posao koji ima svoj povijesni, politički i pravni smisao. Što se političkih posljedica tiče, one neće biti samo dnevnopolitičke, recimo zbog korištenja Josipovićeva bivšeg savjetnika Dejana Jovića kao argumenta u odgovoru Srbije na hrvatsku tužbu, ili s obzirom na odnos predsjednika i potpredsjednice Vlade Vesne Pusić prema tužbi, te njihove višegodišnje pokušaje da se slučaj riješi nagodbom i povlačenjem tužbi te utjecaj takva njihova stava na pravorijek suda u Haagu. Osuda neke od država za genocid bio bi presedan svjetskih razmjera koji otvara mogućnost traženja ratne odštete, a pod pritiskom Vijeća sigurnosti UN-a, pa onda i odnosa EU i Srbije, jačao bi pritisak na rješavanje sudbine nestalih i suđenja zločincima.
Vijest u svjetskim medijima mogla bi biti i odluka Vrhovnog suda u slučaju Fimi medije, osobito ako se potvrdi odluka o kaznenoj odgovornosti HDZ-a. Bio bi to europski presedan. Premda su suci neovisni i od političkih okolnosti, ne mogu se praviti da žive pod staklenim zvonom. Stoga moraju voditi računa da smo u (pred)parlamentarnoj godini. Budu li se držali standarda iz slučaja Hypo i Ina-MOL, pravomoćnu presudu za Fimi mediju možemo očekivati u jesen 2015., a svakako sljedeće godine. S pravnoetičkog gledišta trebala bi biti donesena do ljeta, osobito ako je osuđujuća za HDZ, kako se ne bi opet dogodilo da pravosuđe "tempiranjem" odluke utječe na politička zbivanja. Ružno bi bilo kad bi osuđujuća presuda bila donesena uoči izbora, ali još ružnije, pa i prema HDZ-ovim biračima, nakon parlamentarnih izbora. U slučaju ponavljanja suđenja, Vrhovni sud bi se trebao požuriti s odlukom kako sa starim pričama ne bi ušli u još jedan politički ciklus. Vrhovni sud i radi svoje vjerodostojnosti mora voditi računa o tajmingu.
Od kakvog je značenja presuda njemačkog suda Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču za optužbu o sudjelovanju u udbaškoj likvidaciji Stjepana Đurekovića, ne treba šire obrazlagati nakon svega što smo prošli, pa i ugrozili međunarodni kredibilitet, a posebice u odnosu s Njemačkom. Za vladajuću politiku i premijera Zorana Milanovića u slučaju oslobađajuće presude postavlja se pitanje što im je sve to trebalo, a u slučaju osuđujuće presude zaključak će se nametati sam po sebi.
O Glavašu i Sanaderu
Ustavni sud uskoro će odlučiti o ustavnosti referendumskih pitanja o outsourcingu i monetizaciji autocesta. Ubrzo će odlučiti, rok je mjesec dana, a Grad Zagreb je ovih dana tražio ocjenu ustavnosti o novom poreznom režimu koji mori lokalnu zajednicu. Zatim, bit će odlučeno o (ne)ustavnosti Obiteljskog zakona koji se tiče svih nas, pa o popravljenom Zakonu o kaznenom postupku, zatim o ustavnopravnoj opstojnosti vjerodostojnog tumačenja zakona. Očekuje se i očito osjetljiva odluka o ustavnoj tužbi Branimira Glavaša, koji u svibnju može izaći na uvjetnu slobodu, pa odluka o Sanaderovoj ustavnoj tužbi za Hypo i Ina–MOL. Bit će izabrano novo Državno sudbeno vijeće, valjda barem neki ustavni suci...
>> Sanader je iz sjemeništa dolazio kući, a Perković je s obitelji išao na polnoćku
Čehoku ide suđenje tek u 2015. godini, a uhićen je bio prije više od tri godine, znači do suđenja Bandiću možda dođe tek u 2017., a lijepo su Milanovć, Ostojić i Cvitan iscenirali ovaj igrokaz i umrtvili političku karijeru Bandiću. Gdje je Vidošević, on je uhićen prije više od godinu dana pa pušten, vjerojatno i on čeka suđenje tek u 2016. možda? Ova uhićenja iza kojih slijedi pravosudna trakavica u kojima će većina ovih koji su spektakularno uhićeni biti oslobođeni ako se pozorno seciraju te optužnice, naručuju pojedinci iz vlade koji time samo podižu prašinu i skreću pozornost s gospodarske katastrofe u režiji kukuriku vlade,