Pretječu nas Srbija, Crna Gora, BiH, Makedonija

Subota 24. kolovoza- Zaboravljena pojedinost iz Kuljiševa života

Zagreb, Hrvatska i hrvatsko novinarstvo oprostili su se od velikog novinara i književnika Denisa Kuljiša. Surađivao sam s njim dok je bio glavni urednik “Globusa”, kadšto smo zajedno nastupali na televiziji, čitao sam ga s veseljem i užitkom, svojim sjajnim analizama, pogotovo portretima osobnosti iz javnog života, svrstao se blizu najvećega – Veselka Tenžere. Nakon smrti naveliko ga slave, što i zaslužuje, no nisam primijetio da je itko objavio jednu pojedinost iz njegova profesionalnog života. Jedini neuspio novinarski pothvat bio mu je tjednik “Ultra”, koji je gromoglasno najavljen, ali je vrlo kratko potrajao.

Sreo sam ga tih dana i upitao što se dogodilo. Odgovorio mi je – kako može uspjeti netko tko ima 105 sudskih tužbi! Po tim je tužbama bio rekorder, pisanje ga je i te kako koštalo. Novinare inače najviše zbog klevete, sramoćenja itd optužuju političari po jednostavnom receptu – ja mogu biti moralna ništica, kriminalac, ali ti mi to ne smiješ reći, ako kažeš, tužit ću te. Ima hrabrih sudaca koji takve tužbe odbijaju, ali i onih kod kojih moćnici sporove dobivaju unaprijed. Te tužbe su najveća sramota koja prati novinarstvo, a najviše stradavaju najbolji poput Kuljiša..

Nedjelja 25. kolovoza

Kolindini protivnici - gubitnik i tanka biografija

Ljevičari se ne mogu načuditi što Kolinda Grabar-Kitarović u anketama ima sve veću prednost pred Milanovićem i Škorom, čitam jedan naslov - “PREDSJEDNICA NEDODIRLJIVA U ANKETAMA Kolinda niže gafove i stalno je kritiziraju, a podrška joj ne pada, nego raste. Kako to?”. Ali ono što su gafovi za njih, nisu za druge, a i kritiziraju je samo oni i pokoji ultradesničar. Milanović je gubitnik na izborima, a ono što je u četiri godine premijerskog mandata učinio s Hrvatskom, javni dug povećavši s 49 posto na 89,2 posto BDP-a, kako su pisali i “njegovi” ljevičari, “graniči sa zlodjelom”.

Miroslav Škoro nema gotovo nikakva političkog iskustva niti biografiju i osobine koje jamče da bi mogao biti dobar predsjednik, ima samo ambiciju da popularnost stečenu zabavnom glazbom nekom kemijom pretopi u zabavu s Pantovčaka. Predsjednica ima bogatu političku karijeru, zna nekoliko svjetskih jezika, ima međunarodnu reputaciju, sa svjetskom je političkom elitom “na ti”, a nekim inicijativama (Tri mora itd.) Hrvatsku je uvela u velike međunarodne projekte strateškog značenja. Imala je iznimnu komunikaciju s narodom, pogotovo sa sportašima, što je opet smetalo samo nekim ljevičarima. Čuđenju njezinu rejtingu nema mjesta.

Ponedjeljak 26. kolovoza

Kako otrpjeti Imotski gdje su i Kinezi ustaše!

Mora se priznati – otkad mu je Milan Bandić gradonačelnik, Zagreb izgleda sasvim dobro. Građani mogu biti zadovoljni javnim prijevozom, odvozom smeća, opskrbom vodom, strujom i plinom, obnovom nekih prometnica i raskrižja, gradnjom infrastrukture, pomaže se najugroženijim skupinama stanovništva itd. Istina, to je vanjski dojam, ali dovoljan da se prepozna zloba u tvrdnjama u više medija kako u gradu “ništa ne valja”, pogotovo kako se “Zagreb guši u smeću” i kako je “sustav odvoza smeća u kaosu” dok Bandić poklanja kamion za otpad Imotskom.

Nije neuobičajeno da na sličan način veliki gradovi pomažu manjima – zbog tog svog dobročinstva zacijelo neće bankrotirati, a za mala siromašna mjesta mogu biti velik dobitak. Poput mnogih drugih sredina, Imotski je u novim tržišnim i gospodarskim uvjetima doživio katastrofu, propala je sva industrija, nestalo je i poljoprivrede, nema više proizvodnje i otkupa grožđa i duhana od čega se živjelo, a novo iseljavanje do nepodnošljivosti smanjilo je broj stanovnika kojih je danas oko 20.000, a nekad ih je bilo 60.000, trostruko više. Lakše bi se otrpio poklon nekom drugom gradu. Ali kako otrpjeti poklon nepoćudnom Imotskom u kojem su i Kinezi ustaše!

Utorak 27. kolovoza

Tenk ispred stadiona - hrabrenje kukavstva

Beograđani vole tenkove, sjećamo se da smo vidjeli kako te grdosije JNA zasipaju cvijećem kad su krenuli na krvavi pohod na Hrvatsku. Sada je ispred stadiona Crvene zvezde u Beogradu uza zidnu sliku zločinca Mladića osvanuo tenk uoči utakmice Beograđana s Young Boysima za ulazak u Ligu prvaka. Srbijanski tabloid Informer piše: “U pitanju je stari zaplijenjeni tenk iz Vukovara”. U Crvenoj zvezdi kažu da tenk simbolizira borbu te da Marakana odsad ima još jednu atrakciju. Njima je, dakle, tenk kao uspomena na agresiju, na pokolj i razaranje u Vukovaru, svetinja, nacionalna ikona, smjerokaz za iduće naraštaje.

Sjećamo se i da su bradonje iz Srpske pravoslavne crkve blagoslivljali tenkove i drugo oružje te vojnike koji su išli u Miloševićeve ratove. Zapamtio sam iz bivše JNA-države scenu iz jednog TV-dokumentarca koji prikazuje kako se proizvodi tenk, na kraju se na jednoj čistini pojavljuje gotov tenk, a spiker kaže: “Dijete je rođeno”. Tenk kao dijete u zemlji u kojoj je zločinac Tito bio – rosno cvijeće. No tom obožavanju oružja ruga se činjenica da su Srbi ratove koje simbolizira tenk ispred Marakane nimalo junački gubili. Tenk ispred stadiona – hrabrenje vlastitog kukavstva.

Srijeda 28. kolovoza

Odvraćanje pozornosti od srpskih zločina

Incident u Uzdolju, napad na Srbe, na koji reakcije još traju, trebalo je svesti na ono što jest – na slučaj za policiju, tužiteljstvo i pravosuđe. Na izjavu Aleksandra Vučića da je razumljivo što se “najveći dio (Srba) pobunio protiv takvog režima”, Vlada uzvraća kao na zabrinjavajući istup srbijanskog dužnosnika. No ovaj istup nije imao državnički legitimitet. Vučić svako malo kaže nešto takvo. U pobuni Srba u Hrvatskoj sam je sudjelovao, kao agresor, a u Glini održao je velikosrpski govor o granici Karlobag - Ogulin - Karlovac - Virovitica.

U Haagu se, kao što znamo, pokajao vođa kninskih Srba Milan Babić: “Izlazim pred ovaj Tribunal s dubokim osjećajem sramote i kajanja. Dozvolio sam sebi da sudjelujem u progonu najgore vrste, protiv ljudi, samo zato što su oni bili Hrvati, a ne Srbi. Nevini ljudi bili su proganjani, nevini ljudi nasilno su istjerani iz svojih kuća i nevini ljudi su ubijani... Žaljenje koje osjećam zbog toga je bol s kojom moram živjeti ostatak života. Ti zločini i moje sudjelovanje u njima nikada ne mogu biti opravdani”. Pupovac, Vučić i drugi koji tu bol ne osjećaju i Uzdolje su iskoristili da odvrate pozornost od srpskih zločina. I od svojih huškačkih motiva.

Četvrtak 29. kolovoza

Nismo ni Balkan nego manje od Balkana

Evo jednog trajnog proturječja – dok se vlast hvali uspjesima Hrvatske, iz Europe i svijeta stižu pokazatelji o samim neuspjesima, o tome kako smo pri dnu ili na samom dnu europskih ljestvica. Čitamo o najnovijem hrvatskom trijumfu: “Srbija i Crna Gora nalaze se na vrhu ljestvice 50 najuspješnijih zemalja svijeta po privlačenju greenfield investicija u 2018. godini prema istraživanju Greenfield FDI Performance Index 2019. Na toj listi, nažalost, nema Hrvatske, a od zemalja iz našeg okruženja na visokom, 15. mjestu nalazi se Bosna i Hercegovina, na 17. mjestu je Bugarska, 18. Sjeverna Makedonija i 23. Mađarska.”

Stručnjaci se slažu – glavna prepreka greenfield ulaganju je država, s nepredvidivom gospodarskom politikom, s pravnom nesigurnošću, s administrativnim barijerama, sa slabom potporom investitorima, sa samo 30 posto udjela industrije u gospodarstvu i izvozu... Ova je Vlada imala dovoljno vremena da to stanje bitno promijeni, ali umjesto toga paradira s “dobrim makroekonomskim pokazateljima” i privrženošću Europskoj uniji dok nas u greenfield investicijama pretječu zemlje koje u EU neće još dugo – Srbija, BiH, Sj. Makedonija, Crna Gora. Nismo ni Balkan nego manje od Balkana.

Petak 30. kolovoza

U javnosti se još nije čuo glas za Arsića. Znakovito

Je li Dobrivoje Arsić govorio istinu kad je Marka Škalameru optužio da ga je u sporu oko parkiranja fizički napao i “vrijeđao na nacionalnoj osnovi” kao Srbina, pa je optuženi uhićen? Mediji Arsiću ne vjeruju, svog istaknutog člana brane i kolege iz Hrvatske gorske službe spašavanja, Armada je pripremila mirni skup ispred zatvora... Koliko to može koristiti Srbima u Hrvatskoj? Može im samo štetiti, stvoriti još više nepovjerenja Hrvata prema njima, pa će animozitet rasti na obje strane. Dok su napad na Srbe u Uzdolju osudili svi – mediji, političari, Crkva... – još se u javnosti nije čuo glas za Arsića.

To je jako znakovito jer je tema vrlo osjetljiva i izaziva veliku radoznalost medija pa neki slučajevi, kojima bi se trebali baviti samo policija, tužiteljstvo i sud, prerastaju u nacionalni problem i potresaju zemlju. Ali ako Srbi svaki svoj sukob iskorištavaju da bi razglasili svoju ugroženost, sličit će na mucavi lik iz socijalističkog vica koji nije prošao na natječaju za TV spikera pa kaže prijatelju: “Sra-sra-sramota, ni-ni-nisu me pri-pri-primili jer ni-ni-nisam član pa-pa-partije”. Takvi onda cijeli svoj narod smještaju u vic, što baš nije neki ugled.