U knjizi Niños futbolistas (Dječaci nogometaši, izdanje Blackie Books) čileanski autor Juan Pablo Meneses poručuje da je trgovina s nogometnim zvijezdama u nastajanju mračan i tajnovit posao, piše tjednik Max!.
Meneses nije preuzeo lažan identitet. Predstavljao se svojim imenom i priznavao da skuplja materijale za knjigu, ali je dodavao da bi se i sam htio baviti menadžerskim poslom. Na taj je način stjecao povjerenje pravih menadžera s kojima je razgovarao, kao i predsjednika klubova i roditelja talentiranih dječaka. Na kraju knjige opisuje kako je i sam kupio 12-godišnjaka – za 300 dolara. I sad razmišlja što će s njegovom karijerom.
Kad bi priopćio nekom menadžeru da bi mu htio postati kolega, Meneses je uglavnom nailazio na obeshrabrujuće komentare.
“Nemoj se u to petljati, nogomet ti nije jako dobar biznis”, odgovarala mu je većina. Naravno, željeli su spriječiti pojavu novog konkurenta: na svijetu djeluje 5000 Fifinih menadžera i tko zna koliko ilegalaca.
“Oni koji su u mene imali više povjerenja davali su mi upute: Želim li zaraditi, trebam ići na malo starije momke, jer su s onima između 10 i 12 godina izgledi za gubitak veliki”, iznio je madridskom Asu.
Međutim, iskusni menadžeri love upravo njih – dječarce od 10 godina naviše. I to na tisuće njih. Deset je godina imao Meksikanac Giovanni Riera kad ga je neki posrednik ponudio Barceloni. Čileanac Nelson je s 14 godina prodan Bresci za 300.000 dolara i poslan u Italiju da živi sam.
“Stravično je teško u Južnoj Americi naći obećavajućeg klinca koji nema menadžera”, piše Meneses.
Kupio si je rižu, šećer, ulje
Da bi se domogli novih talenata, mešetari plaćaju novinarima da im dojavljuju imena najboljih igrača mlađih od 18 godina koje uoče. Za telefonski broj takvog igrača, menadžeri novinaru plaćaju između 300 i 500 dolara.
U Europi su cijene znatno više nego na Zelenom kontinentu tako da menadžeri ne mogu steći zastupničko pravo na klinca od 12 godina za manje od 5000 dolara.
U Južnoj Americi, gdje je siromaštvo rasprostranjeno, očevi su spremni prepustiti menadžeru pravo na zastupanje svojih sinova mlađih od 12 godina za 200 dolara. Ako je dječak registriran u savezu, cijena se penje do 1000 dolara. Za momke između 13 i 14 godina, plaća se više tisuća dolara.
“Pitao sam dječaka kojeg sam kupio što će učiniti sa svojom prvom zaradom. Rekao mi je da će kupiti namirnice. Dakle rižu, šećer, ulje. Ne spominje aute ni kuće”, iznio je autor na predstavljanju knjige u Barceloni, prenosi El Pais.
“Dio mašinerije temelji se na percepciji nogometa kao izlaza iz siromaštva. Naravno, menadžeri nikad ne spominju da većina klinaca nikad ne ostvari taj cilj.”
Najtraženiji su kreativni veznjaci i strijelci te oni koji su brzi. “Uzmi onoga tko je brz. Ako je spor, nećeš od njega imati koristi. Tehnika se može poboljšati”, ističe Guillermo Coppola, bivši zastupnik Diega Maradone.
Važne su i psihičke karakteristike. Peruanac Dante Mandriotti traži dječake koji su drski. “Bolje je da potječe iz nezgodne četvrti, jer mu to pomaže u formiranju karaktera.”
U tom su pogledu najcjenjeniji mali Argentinci, od kojih većina odrasta u divljim gradskim četvrtima Buenos Airesa, La Plate, Rosarija ili Mendoze. Na drugom su mjestu Urugvajci. Dodatna prednost Argentinaca i Urugvajaca je što imaju i putovnicu neke europske zemlje, obično Italije, zbog predaka. Brazilci su najskuplji.
Na što dobar menadžer pazi kad se radi o vođenju brige o svom štićeniku? Na droge, cure i školu, najčešći su odgovori koje je dobio Meneses. Menadžeri s vrha hijerarhije, kao što je Coppola, imaju velik utjecaj na klubove. Argentinac tvrdi da može klincu srediti probu u Boci ili Riveru telefonski za pet minuta. No, i oni se izlažu velikom riziku. Da bi odveo mladog Latinoamerikanca na probu u Europu, zastupnik mora potrošiti 10.000 dolara već u prvih mjesec dana, jer mora kupiti avionske karte, snimiti video, podignuti internetsku stranicu i platiti neki sitniš članu obitelji.
Krajnji cilj: kupiti i prije rođenja!
Budući da je ulog visok, agenti djeluju izravno i nemilosrdno.
“Igram oštro i ne dajem ustupke”, ispričao je jedan španjolski odvjetnik, koji nije registriran kao Fifin agent. “Najbolje je što manje poznavati dječake i sklopiti posao što prije. Nastojim se ne nalaziti s njim izvan terena. Radi lakše zarade, važno je ne zbližavati se s dečkima.”
Iako je knjiga pisana kritičkim tonom, Čileanac kaže da u menadžerskom biznisu nije naišao na više gadova nego u drugim biznisima.
“Na kraju sam zaključio da sam ja bio najveći gad, jer sam putovao okolo, razgovarao s roditeljima i pitao ih pošto bi mi prodali sina. Bilo mi je krivo kad mi ga ne bi prodali, kao i kad bi pristali i postavili cijenu.”
Što će Meneses s momčićem kojeg je kupio?
“U zadnjem poglavlju knjige opisujem kako sam sklopio ugovor o zastupanju. Prije nego što navrši 14, vjerojatno ću ga preprodati”, predviđa.
Zbog tako niskih cijena, menadžeri masovno sklapaju ugovore s klincima. “Preuzimaju i one s kojima neće napraviti nikakav posao. Ako se netko od njih pokaže dobrim, poanta je imati ga već pod ugovorom”, zaključio je u razgovoru za As.
Ne oklijevajući kaže da knjiga govori o “svojevrsnoj trgovini dječacima, o mašineriji.”
Ta je mašinerija pokvarila iskustvo nogometne igre pravim navijačima. Zbog pritiska menadžera, koji nastoje prodati što više igrača da bi što brže naplatili ulaganja, realizira se sve više transfera.
“Navijač sam Universidad de Chilea. Nekad smo svi znali prvih 11 napamet, a danas se sastavi mijenjaju svaka dva mjeseca”, ističe.
“Nogomet je ludilo. Iako znam najgore stvari iz nogometnog svijeta, opet ne propuštam nijednu utakmicu. To je to ludilo nogometa.”
Knjiga opisuje slučaj nizozemskog dječačića starog 18 mjeseci, za kojeg je neki menadžer sklopio ugovor o zastupanju jer je vidio snimku kako tehnicira. Ipak, nedostižan dobni rekord bit će postavljen tek kad netko kupi dječaka prije nego što se rodi.