Samo nekoliko sati nakon što se vratio iz pakla Afganistana, satnik Marko Pavković stradao je usred Zagreba. Pavković se, naime, u utorak vratio iz afganistanskog grada Mazar-i-Sharifa, gdje je bio zamjenik zapovjednika snaga sigurnosti u mirovnoj misiji ISAF-a.
Pijana vozačica
U noći s utorka na srijedu, dok je mijenjao gumu na automobilu, na njega je svojim hyundaijem naletjela pijana Bernardina Petrović, profesorica na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Ozljede koje mu je nanijela bile su toliko teške da su mu liječnici morali amputirati obje potkoljenice. Iako je Pavković uključio sva četiri pokazivača smjera, dok je mijenjao gumu, vozačica ga, iz nepoznatog razloga, nije primijetila na kolniku. Vraćajući se s proslave, vozila je neprilagođenom brzinom, udarila Pavkovića, gurala ga pred sobom te se na kraju, zajedno s nesretnim čovjekom, zabila u njegov parkirani golf. Pavković je ostao prikliješten između dva vozila. O silini udarca govori i činjenica da su vatrogasci morali rezati lim kako bi ga zdrobljenih nogu uspjeli iščupati između vozila. Život mu je spašen zahvaljujući brzoj intervenciji Hitne pomoći koja ga je prevezla u KBC Zagreb, gdje je hitno podvrgnut operaciji. Da nije u kratkom vremenskom roku prebačen u bolnicu, Pavković bi vjerojatno usred noći na cesti – iskrvario.
– Pacijent je u bolnicu stigao vozilom Hitne pomoći nešto nakon ponoći u tešku stanju hemoralgijskog šoka, što znači da je do dolaska izgubio mnogo krvi zbog teških ozljeda obiju potkoljenica – rekao je prof. Mate Majerović, zamjenik ravnatelja KBC-a Zagreb. Nesretni je vojnik hitno operiran, a kosti, tkivo i potkoljenica bile su mu toliko zgnječene da liječnicima nije bilo druge nego amputirati ih kako bi mu spasili život.
– Operacija je trajala više od tri sata, a pacijent je trenutačno izvan životne opasnosti, no kako će teći njegov oporavak, još je prerano govoriti – dodao je prof. Majerović.
Marko Pavković, inače razvedeni otac djevojčice koja je tek krenula u školu, nalazi se u šok-sobi, gdje liječnici pomno prate njegovo stanje. Zbog težine ozljeda uspavan je lijekovima kako bi lakše prebrodio prve sate nakon zahvata. Doznajemo da je kratko došao k svijesti, ispričao kako se sjeća da je otvarao prtljažnik i da se tada dogodio udarac... U bolnici ga je danas posjetila i sestra sa suprugom.
Oduzeta vozačka
Bernardini Petrović izmjereno je 1,84 promila alkohola u krvi. Uhićena je i kazneno prijavljena zbog izazivanja prometne nesreće. Jučer je privedena dežurnom sucu Prekršajnog suda. On joj je izrekao 20 mjeseci zabrane upravljanja motornim vozilom. Vozačka joj je oduzeta te izrečena kazna od 60 dana zatvora. Kaznu neće odslužiti ako u godinu dana ne počini novi prekršaj.
hmmm... u gradu u kojem je nasilničko ponašanje u prometu najnormalnija stvar, zanimljivo je da jedna ovakva tema izaziva toliko pažnje. ja, recimo, svakodnevno idem biciklom do fakulteta. ta vožnjica mi traje svega nekih 20 minuta, ali i to je dovoljno da mi ama baš svaki dan barem jedan vozač grubo oduzme prednost, ugrozi mi život svojom bahatošću u prometu, naiđem uvijek na barem jedno vozilo parkirano nasred ceste, često okrenuto i u suprotnom smjeru, ili, pak, parkirano tako da posve blokira bilo trotoar, bilo biciklističku stazu... na mjestima gdje postoji biciklistička staza, ona je široka nekih pola metra, a za pješake je ostavljeno barem 3 metra, no većina ljudi redovito hoda baš po biciklističkoj stazi. a to samo su muke jednog biciklista. svi znamo da su one vozača puno gore. svi smo bezbroj puta vidjeli situaciju da se upalilo zeleno i da vozač koji je prvi u koloni nije odmah krenuo pa svi odmah agresivno sjedaju na trube. a barem nekoliko puta smo, siguran sam, svi vidjeli i da se u takvim situacijama izlazi iz automobila i ulazi u fizičke sukobe. također se ljudi upuštaju u fizička razračunavanja oko: oduzimanja prednosti u vožnji, izbora parkirnog mjesta, pretjecanja i da dalje ne nabrajam. dobar postotak ljudi danas pazi da vozi sa zaključanim vratima, da mu ne bi netko u takvoj situaciji uletio u auto, ili ga izvukao van, pa ga razbio. iz istog razloga, dobar postotak vozača redovito drži i neku letvu, palicu, čekić, sjekiru ili ??? u autu. osobno sam vidio čak i napade na smetlare na kolicima, što je, po mojem mišljenju, stvarno dno dna. o brzini vožnje kroz naseljena mjesta da i ne pričam. na ono što se događa na cestama noću još manje ima smisla trošiti riječi. sve u svemu, mislim da smo odavna svjesni da nešto ne valja. u prosjeku smo jedan nasilan, nekulturan i bezobziran narod i to ne samo u prometu. i nitko sretniji od mene da se napokon kaže: \"dosta\" i da ljudi počnu reagirati na svu tu nekulturu i nasilje. ali ovo stvarno nije prava prilika za to. kao prvo, počiniteljica ovoga prekršaja trebala je biti navedena kao B. P. (45), a ne imenom i prezimenom, fotografijom, biografijom i bibliografijom. kao drugo, naslov u stilu \"preživio afganistan a u zagrebu ostao bez nogu\" je najniži oblik senzacionalističkog, žuto-tiskovnog smeća. kakve veze ima to što je on bio u afganistanu? pa ovo je prometna nesreća. mogli su isto tako napisati i: \"prebolio u djetinjstvu meningitis, a 30 godina kasnije stradao u prometu\". imalo bi jednako smisla. a da i ne spominjemo kako je takav naslov samo još pola koraka od: \"hrvatskog junaka osakatila žena\". mislim, kakve veze ima ičije zanimanje kad se radi o prometnim nesrećama? treće, ovi komentari koji su se pojavili na net.hr, na jutarnji.hr, vecernji.hr i tko zna gdje još sve ne su stvarno žalosni. ja gospođu Petrović (kad je se već navodi imenom i prezimenom) osobno poznajem i mogu vam reći da se rijetko susreće kvalitetnija osoba, s više razumijevanja za ljudske slabosti i s više žara za pedagoškim radom. time, naravno, ne opravdavam to što je napravila. pijan čovjek ne smije za volan i tu nema diskusije. i nema nikakve veze je li inače dobar čovjek ili loš. kad smo pijani za volanom, svi smo jednaki. a i 1,8 promila nije baš čašica vina uz ručak. dakle, napravila je nešto veoma loše i tu nema spora. prekršajnu kaznu već je dobila, suđenje je tek čeka, a, poznavajući je, siguran sam da će joj najveća kazna doći od savjesti. međutim, ovo što se piše po internetu, ona svakako nije zaslužila. nitko to ne zaslužuje. svi smo mi samo ljudi i kao takvi neke stvari radimo dobro, a u mnogim drugim istovremeno griješimo. prema tome, \"nek uzme štrik i na tavan\" i slični komentari su, u najmanju ruku, žalosno plitki. nemojte gledati čovjeka kao lika u crtiću - nismo mi baš tako plošna i jednostavna bića. da jesmo, ne bi ovo bila baš neka tragedija. nemojte se razgovarat kao da je zločesti tom jadnom jerryju odcvikao noge. shvatite da je jedna itekako pametna i osjećajna žena napravila nešto nepromišljeno i glupo iz čega je proizašla grozna tragedija koja će obilježiti cijeli ostatak njezinog života. iz tog jednog plitkog promatranja čovjeka i života i dolazi svo to nasilje i nekultura. da se potrudimo dublje shvatiti neke stvari, ne bi nam nikad palo na pamet da se tučemo oko parkirnog mjesta, ili da pijani sjednamo za volan. i očito je da je i ona, barem na trenutak, podlegla toj plitkosti. ali, budite sigurni, ona nakon ovoga nikad više neće plitko gledati na svijet. nemojte ni vi. umjesto da joj preporučujete nek se objesi, bolje bi bilo da sami razmislite promatrate li dovoljno duboko čovjeka i život.